SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 14. - Vail, Colorado, SAD (14.02.2014.)

BRAVO IVEK!!! Srebro u Sochiju! Nekako sam imao osjećaj da bi, bez obzira na loše rezultate u sezoni, Ivica ipak mogao doći do medalje. Olimpijada je ipak Olimpijada i čovjek nađe i zadnje elemente snage ne bi li ostvario što bolji rezultat i došao čak do medalje. A Ivica je šampion. Malo ljudi na ovom našem trećem kamenčiću od sunca uopće ikad osvoji olimpijsku medalju. Ivica ih ima četiri. Svi znamo koliko Ivica gori za zlatom, ali četiri medalje su ČETIRI MEDALJE. Naklon do poda!
Pokušao sam uživo pogledati obje trke, ali to je nemoguće ovdje u Americi. Prvo zato jer je ogromna vremenska razlika između Colorada i Sochija od čak +11 pa kad se ujutro probudiš u Coloradu, natjecanja u Sochiju već su gotova za taj dan. A Ameri ništa od Olimpijade ne prenose uživo, osim hokeja od kojeg očekuju puno. Sve ostalo je u snimci od 19h nadalje na NBCju, ali to su tako loše snimke da izgubiš svaku volju za gledati išta. Naime, od svakog sporta pokažu u snimci samo svoje natjecatelje (bilo da su osvojili nešto ili ne) plus pet, šest, sedam ostalih koje očito prikazuju zato jer su imali dobar nastup. Tako kad u snimci vidiš primjerice Tinu Maze u spustu, znaš da mora da je na kraju bila na vrhu. Ovakva selekcija u snimkama trka ubila je onaj element uzbudljivosti kod gledanja.
S obzirom da je trka kombinacijskog spusta bila u 23:00 po koloradskom vremenom (ili Mountain Time, kako kažu ovdje u Americi), ponadao sam se da će na nekom kanalu biti uživo. Šipak. Na kraju sam otišao spavati i odmah ujutro čim sam se probudio, pogledao konačan rezultat na internetu.
Vani je snijeg padao cijeli noć. Ali ujutro je sunce izašlo i, iako je bilo oblaka, prevladavalo je plavo nebo. Brzo sam doručkovao i odlučio danas odvesti 70ak kilometara do Vaila. Ušao u auto, upalio ga i da ću krenuti, a ono auto se ne pomiče. Kotači se okreću na mjestu. Nije mi jasno. Ovo se ne bi trebalo događati s džipom s pogonom na četiri kotača. Pogledam vani, a ono se okreću samo stražnji kotači. Prednji miruju. Ništa mi nije jasno. Cijelo vrijeme sam mislio da imam auto koji je AWD, kao lani kada sam rentao Kiju Sportage i koja je cijelo vrijeme imala pogon na četiri kotača. Moj Duster doma ima kotačić za opciju između 2WD i 4WD, ali od prvog dana takav kotačić ili neki sličan gumb u Jeepu Libertyju nisam vidio pa sam pretpostavio da je ovaj auto AWD, pogotovo jer su mi u San Franciscu kod rentanja rekli da je auto automatik i da ima pogon na četiri kotača. Mark, koji je odsjeo u istoj kući, i Laura, koja je prijateljica od vlasnice, pokušali su mi pomoći tako da su postavili daske pod kotače i privezali moj auto na Laurin džip 4x4. Ali auto se nije pomaknuo ni milimetar. Kotači su bili točno na ledu i samo su se okretali na mjestu.
Da je snijeg ove godine drugačiji od onogo lanjskog ovdje u Coloradu bilo je očito odmah čim sam sjeo u auto kada je prednje staklo bilo zaleđeno. Sjećam se lani da sam snijeg sa stakla samo mogao "pomesti" rukavicom. Kasnije su mi rekli da je ovo jedna od "godina ananasa" kada oblaci puni vlage kreću čak s Havaja tzv. Pineapple Express rutom prema zapadnoj obali Amerike. S obzirom na puno Pacifika putem toliko je vlage u zraku da se ona ne uspije izgubiti putem preko Kalifornije i Nevade. Zato i Utah ove godine ima vlažan snijeg, a u Coloradu, iako je daleko suši od onog u Utah i Europi, još uvijek je puno vlažniji i teži za skijanje od onog lanjskog. Nije ni čudo da je i po cesti puno leda i da mi se kotači okreću na mjestu.
Mark i Laura su u međuvremenu otišli na skijanje, a ja na telefon da Fox pošaljem u četiri pičke materine. Zovem broj u San Franciscu. Muzika, muzika, muzika... Nitko se ne javlja. Zovem Foxov broj u Denveru. Muzika, muzika, muzika... Zovem centralu. Muzika, muzika, muzika... I tako nakon sat i pol slušanja muzike preko telefona napokon se netko javi. Ljut kao ris, objasnim ja tipu (po naglasku neki Indijac) što se događa, a on meni da ne može ništa napraviti. Kažem mu da su mi podvalili SUV koji nema 4x4, a on meni da nemaju svi SUVovi 4x4. Kod svih drugih kompanija, ako unajmiš bilo kakav auto iz kategorije SUVa, to znači da imaju pogon na četiri. "Kod nas ne.", odgovori mi tip i vidim da samo nastavlja preko telefona čitati priručnik. "Ali možete otići u Denver i promijeniti auto.", dodaje: "Ali ne možete ga rezervirati preko telefona, nego pokušati riješiti to na licu mjesta."
"JA NE MOGU POMAKNUTI AUTO S MJESTA! KAKO DA DOĐEM DO DENVERA?!", toliko sam ljut da počinjem derati se na njega.
"Što da vam kažem? Dođite do Denvera pa pokušajte promijeniti auto.", tip kao da me ne čuje.
Pošaljem ga otvoreno u kurac i poklopim mu slušalicu. Čak i da pomaknem auto s mjesta, do Denvera ima gotovo sat i pol vožnje. I što ako ne bude više 4x4 na raspolaganju. Samo ću izgubiti vrijeme i novac zbog goriva. Odlučim nazvati vučnu službu koju sam platio 3 dolara na dan.
Nazovem broj. I opet kreće muzika preko slušalice. Ovaj put muzika je potrajala "samo" pola sata. Napokon mi se javi ženska kojoj dam detalje, a ona meni da će vučna služba doći za cca 2 sata, ali da će mi se prethodno još javiti. Nakon sat i pol nema nikakvog poziva niti vučne službe. Na sreću tada je ralica ušla u moju uličicu i sve očistila oko mog auta. Čak je tip u ralici stavio onaj prednji dio ralice tik pred moje prednje i tik iza mojih stražnjih guma samo da bi mi pomogao. I auto se napokon pomaknuo s mjesta. Zovem ja vučnu službu da ih otkažem, a kad ono - muzika, muzika, muzika... Nek idu u kurac. Ja više na njih ne gubim vrijeme. Odlučio sam, iako je kasno, ipak otići do Vaila.
Dok sam stigao do Vaila, sunca ni plavog neba nije više bilo. Navukli su se oblaci i difuzno svjetlo. Parkirao sam uz žicu i platio 15 dolara za parking jer više nisam htio gubiti vrijeme i parkirati na besplatnom parkingu i onda čekati da se pojavi skibus. Zahvaljujući problemima s autom, nisam se mogao koncentrirati na skijanje. Bijes je bio puno jači od svega. Problemi s autom od prvog dana uništili su mi ovu skituru, a pogotovo današnji dan. Prvih sat vremena u Vailu uopće kao da nisam skijao. Penzionerski sam se spuštao s mnogo rotacija tijela jer jednostavno nisam razmišljao o stazi i snijegu i tehnici, nego samo o jebenom autu i Foxu. Kasnije sam pokušao izbrisati auto i posvetiti se skijanju i donekle mi je to uspjelo, ali koliko danas nisam imao volje za skijanjem svjedoči i to da sam postigao danas najveću brzinu od tek 59.8 km/h što je najsporije u sezoni. Ostao sam na kraju do zatvaranja skijališta u 16:00, što znači 3h15min skijanja i prešao sam svoju dnevnu granicu od 30 odskijanih kilometara.
Snijega u Vailu ima jako puno, pogotovo jer je padao cijelu noć, ali nije lagan za skijanje jer nije to onaj uobičajeni dry powder. Puno staza u Vailu ratrak nikada ne vidi, a na one koje je vidio, napadalo je toliko novog snijega da je bilo teško skijati. Pogotovo uz difuzno svjetlo, a na prvih stotinjak metara od vrha čak i maglu. Puno se nije promijenilo u Vailu od lani. Jedina razlika je nova žica Mountaintop Express šestsedežnica. Čini mi se da je lani tu bila neka starija žica koju je sada zamijenila ova brza, nova Doppelmayrica s osvježavajuće udobnim i čistim kožnim sjedalima.
Vozio sam danas samo prednju stranu jer nisam imao niti vremena niti volje ići otraga na druge dijelove skijališta. To ostavljam za neki drugi dan.
Natrag u Silverthorneu ovaj put parkiram više u ulici u slučaju da opet napada snijeg preko noći. Kako sam na ravnome, trebalo bi biti lakše.