SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 11. - Canyons, Utah, SAD (09.02.2014.)

I dalje pada bez prestanka. U Salt Lake Cityju kiša, na planinama snijeg. Rano ujutro je izgledalo na trenutak da bi sunce ipak moglo razbiti oblake, ali to je bilo kratkog vijeka. Ubrzo je snijeg krenuo još i jače da se ne sjećam kada sam negdje skijao u ovakvim uvjetima da sam svaka dva, tri zavoja rukom morao čistiti gogle i igrati se brisača.
Ljudi su na skijalište došli s extraširokim skijama koje izgledaju kao letve, s oba kraja zaobljena i povišena. Neke od skija koje sam vidio na nogama drugih skijaša bile su toliko široke da ih je bilo smiješno gledati. A opet, takve skije su potrebne ovih dana. Powdera je hrpa i na stazama i izvan staza, a nekoliko sam puta u off-piste zataknuo štap u powder i nikako da je dotaknuo tlo. Nažalost, iako su Ameri reklamirali na skijalištu kako su ratrakom prošli mnoge staze, ja takve nisam mogao naći. Ispod powdera su i dalje ne danima, već tjednima stari, zaleđeni hupseri. I dalje je teško skijati jer ih ne vidiš, budući da ih je prekrio novonapadali snijeg, nego se samo iznenada nabiješ. Nije užitak. Ne razumijem te Amere. Znam da oni pate za powderom i zaziru od ratrakiranih staza, ali bolesno je voljeti skijati powder nad starim hupserima. Iživcirao sam se danas.
Naravno da sam i danas, upravo zbog spomenutih razloga, koliko toliko izbjegavao "uređene" staze i upuštao se u off-piste gdje je ili netaknuti powder među drvećem ili powder hupseri po kojima nije toliko teško skijati budući da se još nisu stigli napadati. Nažalost, toliko je napadalo novog snijega, koji je ujedno i jako mokar, da se moje Elanice ne ponašaju dobro u njemu. Da je desetak centimetara manje ovog mokrog powdera ili da je i više powdera, ali suhog, Elanice bi se u njemu valjale kao prase u kaljuži. Ovako ima puno trenutaka kada sam se morao čupati. Dvaput sam pao danas u off-pistu. Prva dva pada u sezoni. Ali bilo je užitak lagano pasti u duboki powder pa makar on bio i mokar.
A Snijeg jest neobjašnjivo mokar za Utah. Kažu mi svi ovdje da je to rezultat klimatskih promjena. Ove godine u Utah prvo dugo nije bilo snijega, a onda je padao samo mokar. Jedna cura na žici mi je rekla kako je dvadeset godina živjela na skijalištu u Coloradu i da je odskijala pravi suhi powder tek kada je došla u Utah. No, i ona se čudi ovogodišnjem snijegu. A ja ću se očito morati vratiti u Salt Lake City jednom u budućnosti.
Od mokrog snijega ja sam do kože mokar u 13:30 kada sam napokon odlučio prestati se živcirati. Bokserice su mi bile skroz mokre kao da sam se upišao u gaće. Rukavice promočile skroz. Čak se i cijedilo sa spužve oko gogla. Sranje.
Iako mokar, odlučio sam iskoristiti raniji završetak skijanja i odvesti se do par kilometara udaljenog Utah Olympic Parka, potpuno novi kompleks izgrađen za Olimpijske igre gdje su se održavali skijaški skokovi, skeleton, luge, bob i nordijska kombinacija. Super je bilo izbliza vidjeti malu i veliku skakaonicu, stazu za bob... Danas kompleks koriste Ameri za trening i u odličnom je stanju. Pogledao sam i Olimpijski muzej koji je u sklopu kompleksa i posebno me u ovako hladan dan zagrijalo oko srca kada su nekoliko puta spominjali našu Janicu. U muzeju je i jedna od njenih fotografija.
Sutra pravac jedna od olimpijskih planina.

VIDEO (Na žici, Canyons) - http://youtu.be/AwHJhM4q3fA