Halo Hrvatska, ovdje Salt Lake City

Čim sam jučer izašao iz Carson Cityja, krenula je pustinja. Sivo-smeđa kombinacija kilometar za kilometrom. Jednolično. Pijesak, kamenje i suncem opaljeni buseni trave. Bilo je i dosta brežuljaka, ali sve je bilo u istom tonu. Naselja veća od par kuća mogao sam nabrojati na prste jedne noge. I onda sam napokon, 290 kilometara od Carson Cityja, ugledao svijetla kasina usred pustinje. Winnemucca u sjevernoj Nevadi bilo je mjesto gdje sam prespavao u jednom od lokalnih motela.
Jutros sam pogledao otvaranje Zimskih olimpijskih igara u Sochiju. Zbog vremenske razlike ceremonija je počela u osam sati ujutro i odgledao sam ju negdje do deset kada sam morao krenuti dalje. Sudbina je htjela da na dan kada su otvorene 22. Zimske olimpijske igre ja putujem prema domaćinu 19. Zimskih olimpijskih igara - Salt Lake Cityju.
Nastavila se pustinja i poprilično ravna cesta. Tek kada proputuješ kroz nevadsku pustinju, razumiješ zašto je snijeg u Utah i Koloradu toliko suh. Naputuju se i ti snježni oblaci od Pacifika do Stjenjaka.
Nakon nekih 400 kilometara od Carson Cityja napokon sam ugledao i prvo stablo. Uslijedilo ih je još par, ali i dalje je bilo vrlo vrlo pusto. Nakon 700 kilometara od Lake Tahoea izišao sam iz Nevade. Odvozio sam je cijelu od zapada i granice s Kalifornijom do istoka i granice s Utah.
Ušao sam u Utah i prvo što sam ugledao je prostranstvo Bonneville Salt Flats. Ljeti je sve okolo potpuno bijelo zbog naslaga soli, dok zimi ima i bijelog, ali zbog padalina većina tog prostranstva je prekrivena do gležnja visokom slanom vodom. Tek se u daljini naziru ogoljele crvenkaste planine čiji se obrisi naziru u vodi Bonneville Salt Flatsa. Stao sam na pola sata ne bih li dobro zapamtio ovo mjesto.
Interstate-80 u Utah je nevjerovatni ravna. Prolazi kroz Bonneville, a potom oko slanih jezera. Sve je kompletno ravno da bih mogao blokirati volan, upaliti 'cruise' opciju i u vožnji čitati novine. U jednom trenutku 75 kilometara je bilo ravne ceste bez ijednog zavoja, uspona ili spuštanja.
Tridesetak kilometara pred Salt Lake Cityjem morao sam natankati auto i pritom sam platio najjeftiniji benzin ikada u SADu. Litra me došla 80 centi ili 4,50kn. Općenito je benzin jeftiniji u Utah.
I onda, kako je polako počeo padati mrak, počeo sam ulaziti u Salt Lake City. Mislim da nema boljeg ulaska u Salt Lake City nego kad dolaziš sa zapada. Prvo slana pustinja pa slana jezera i onda mnogobrojna svjetla grada ispod snijegom prekrivenog Wasatch masiva.
Smjestio sam se u Camelot Inn & Hostel u samom centru Salt Lake Cityja gdje me noćenje u jednokrevetnoj sobi izašlo 30 dolara. Bit ću ovdje 4 noći.
Dok sam navečer prošetao centrom grada, još uvijek nisam mogao vjerovati da sam napokon u Salt Lake Cityju. Otišao sam do Temple Squarea gdje sam upoznao vrlo ljubazne Mormone koji su me odmah pokušali preobratiti. Čak sam na poklon dobio i Knjigu Mormona... :)