SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 8. - Heavenly, Kalifornija/Nevada, SAD (05.02.2014.)

Mislio sam danas odspavati, probuditi se bez budilice, odskijati par rundi u Heavenlyju i vratiti se u hotel do jedan ili dva. Stvarnost je bila potpuno drugačija. Probudio sam se ponovno u sedam. Jebiga, organizam se naučio na rano dizanje. Doručkovao sam i odvezao se do skijališta. Žice su mirovale kada sam stigao. Navukao sam pance, stavio skije na noge i par minuta prije otvaranja bio u redu za žicu.
Vrijeme je bilo savršeno. Bio je to jedan od onih skijaških dana za pamćenje. Sunce visoko na nebu. Niti jednog oblaka. Nebo plavo da plavije ne može biti. Staze pod bijelim pokrivačem i savršeno speglane. U daljini se vidjelo cijelo jezero Tahoe. Kako danas nije bilo ni magle ni oblaka, čak sam otkrio da se jezero djelomično vidi i s nekoliko staza u Nevadi, a ne samo na kalifornijskom dijelu skijališta. Također sam otkrio da ona nevadska nizina nije dokle pogled seže, već ju u daljini zatvaraju neke planine. I uz sve to jako malo ljudi pa se moglo pustiti skiju do mile volje, a na žicama nikakvog čekanja.
Opet je teško opisati riječima kako je sve to izgledalo. Zato sam odlučio kod svog drugog spusta dana snimiti spust niz jednu od meni najdražih staza. Gotovo cijelo vrijeme pred očima mi je bilo plavetnilo jezera Tahoe. Mogu reći samo WOW! Kako sam snimao iphoneom, držeći ga rukom bez rukavice, na kraju spusta ruka mi je bila sleđena da uopće nisam mogao pomicati prste. Ali vrijedilo je. Prosudite sami.
Ono da ću napraviti par rundi i onda do jedan ili dva otići u hotel brzo je palo u vodu. Atmosfera je bila perfektna, kako bi rekao Delboy u Mućkama, da sam osjetio nekakav elan i samo mi se skijalo i skijalo. Sredinom dana otkrio sam da su danas otvorili i dvije staze prema dolini tako da sam se odmah spustio nekoliko puta s vrha skroz do doline kombinirajući plave Ridge, Mombo i Round-a-bout staze čime sam dobio onaj najduži spust u Heavenlyju od 8 kilometara. Čim sam otkrio da je put prema dolini otvoren, došao sam na ideju da bih mogao možda ipak srušiti svoj prošlogodišnji rekord odskijanih kilometara u jednom danu. Lani u Beaver Creeku odskijao sam ukupno 86.3 kilometara. S obzirom da sam kasno odlučio krenuti u lov na rekord, teško je bilo za očekivati da ću ga srušiti. Ali pustio sam skiju i jurio dolje pa opet gore pa dolje pa gore... Kombinirao sam tu dugačku stazu s još nekoliko drugih dugačkih oko 4-5 kilometara. Od devet do četiri i petnaest nije bilo stajanja za sranje, pišanje ili žderanje. Kada sam koju minutu prije četiri uhvatio posljednju žicu, falilo mi je malo manje od osam kilometara do rekorda. Bio sam na vrhu planine i znao sam da put do dna ima nekih 8 kilometara. Krenuo sam carvajući od ruba do ruba staza. Ljudi ionako više nije bilo na stazama. Mogao si raditi što hoćeš jer su staze bile odlične na kraju dana, bez ledenih ploha i hupsera. Kada sam se napokon spustio u dolinu i skinuo skije, pogledao sam skitrack na iphoneu. Pokazao je 86.9 kilometara! Za 600 metara premašio sam stari rekord! I ne samo to - danas sam ostvario najveću brzinu u dosadašnjoj sezoni - 89.2 km/h!
Šteta što sam kasno saznao da su otvorili stazu u dolinu jer sam mogao i više. Noge su bile umorne, ali ne toliko da nisam mogao još skijati.
Poslijepodne su se počeli skupljati oblaci. Najavljuju sutra početak hladne fronte i snijega koji će trajati sljedećih nekoliko dana. Ja sam sutra još u Heavenlyju, a onda nakon skijanja započinjem s dugačkom vožnjom prema Utah i Salt Lake Cityju. Danas mi je tip na žici, koji godinama ide na skijanje u Utah za Božić i Uskrs, rekao: "Ako ti je suhi powder u Koloradu bio odličan, čekaj da vidiš onaj u Utah!".

VIDEO Spust niz Ridge (Heavenly) - http://youtu.be/YWZxyuQcK38