SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 7. - Kirkwood, Kalifornija, SAD (04.02.2014.)

Za promjenu danas sam otišao do Kirkwooda, najmanjeg od tri skijališta oko jezera Tahoe koji su uključeni u Epic Local Pass. Vail Resorts je kupio Kirkwood tek 2012. godine. Njegova ukupna skijaška površina je tek 930 hektara, ima sedamdesetak staza i petnaest žica. S obzirom da je skijalište udaljeno šezdeset kilometara od South Lake Tahoea, odlučio sam ovome skijalištu posvetiti jedan dan. Dosta sam se navozao do Northstara prvih dana, a i po Utah i Koloradu bit će dosta vožnje do skijališta, tako da sam odlučio samo jednom odvesti tih šezdeset kilometara do Kirkwooda i isto toliko natrag. Pogotovo jer ovaj džip guta benzin. 12 litara na 100 kilometara! Strašno! S druge strane, benzin je barem jeftin u Americi. Ovisi kako gdje, ali cijena litre stoji manje od 1 dolara!
Dan je bio prekrasan. Od jutra je sunce bilo visoko na nebu, a oblaka tek par. Kako sam opet došao petnaestak minuta prije otvaranja skijališta, ugrabio sam parking mjesto tik uz jednu od žica. Parkinga u Kirkwoodu ima dosta i besplatan je.
Pogledao sam gore prema planini i odmah primijetio savršeno ispeglane staze. Uglavnom su na ovom skijalištu srednje teške staze, dok je laganih i težih relativno malo. U oči mi je odmah upao i crnjak Zachary koji se s jednog od vrhova spušta prema dnu. Posebno je kod Zacharyja to što je savršeno speglan. U Kirkwoodu peglaju dakle i crnjake. Užitak je bio rano ujutro spustiti se niz taj crnjak par puta dok je još bio onako lijepo speglan. Nažalost, koji sat kasnije je počelo malo puhati pri vrhu i vjetar je počeo odnositi snijeg sa Zacharyja. A ono što nije odnio vjetar, odnijeli su idioti od bordera kojima je Zachary bio prestrm i s premalo snijega pa su prvih dvjestotinjak metara samo strugali po njemu u polusjedećem položaju. Bili su nevjerovatno uporni. Umjesto da se presele na nekakvu manje strmu stazu ili off-piste.
Staze u Kirkwoodu su dosta kratke. Baza skijališta je na 2370 metara nadmorske visine, a najviši vrh na 2987 metara. Skijalište ima tri dijela: the Outback, Mountain Village i Timber Creek. Nažalost, danas je samo Mountain Village dio bio otvoren. Prvo sam pomislio da je tako zbog nedostatka snijega, ali s otvorenih žica sam potom vidio ostala dva dijela pod lijepim snježnim pokrivačem, a staze na tim dijelovima lijepo speglane. Otišao sam do info centra gdje su mi rekli da je malo ljudi trenutno na skijalištu i da ostala dva dijela otvaraju samo od petka do nedjelje. Čisti kretenizam! Ovo bih očekivao negdje na Balkanu, a ne u Americi na skijalištu na kojem jednodnevni skipass naplaćuju 82 dolara! Hvala Bogu da je Kirkwood uključen u sezonsku skikartu i da nisam posebno ništa trebao plaćati jer bih inače popizdio. Dovoljno je što sam potrošio benzina zbog ovog sranja od skijališta.
Iako mi se isprva svidjelo što je parking uz žicu i što se staze savršeno speglane, uključujući i crnu, ubrzo sam se počeo dosađivati na tih par otvorenih kratkih staza, a još dosadnije je bilo vozeći se na sporim žicama. Toliko sam vremena proveo sjedeći na njima, naravno bez prečke za noge, da su me koljena sve više počela boljeti od istezanja. Na kraju je ispalo da sam više vremena proveo na tim sporim žicama, nego spuštajući se niz kratke staze.
Ovakvim načinom rada Kirkwood će izgubiti goste. Mene su izgubili. Ovdje se više ne vraćam.
U 12:30 upalio sam auto i krenuo natrag prema South Lake Tahoeu.