SKIJAŠKI DAN 12. - Turracher Hohe, Austrija (24.01.2013.)

Svega dvadeset minuta vožnje od mog smještaja u Gnesauu je Turracher Hohe, malo skijalište na granici Koruške i Štajerske. Već nekoliko godina pikiram da posjetim ovo skijalište budući da svake godine turistička agencija Izazov ima jednodnevne izlete iz Zagreba, ali uvijek nekako uspijem propustiti te termine. Ove godine sam čvrsto zapeo da bacim dvije noge na Turracher Hohe. I evo me.
Turracher Hohe ima ukupno deklariranih 38 kilometara staza i 14 žica, koje malo naginju na onu "sidrenu" stranu. No ipak, odmah na prvi pogled ovo skijalište predstavlja osvježenje naspram Bad Kleinkirchheima jer su sedežnice gotovo sve novijeg datuma, uglavnom Doppelmayrice. Posebno mi je zgodna prva žica na koju naiđeš kada u mjesto ulaziš s juga - Panoramabahn. Ovdje i ostavljam auto na malom parkiralištu koje je još uvijek poluprazno jer stižem desetak minuta prije otvaranja žica.
Panoramabahn je zgodna kombinacija gondole i šestsedežnice. Nakon svake dvije košare dolazi jedna kabina, potom opet dvije košare i onda opet kabina i tako dalje. Onaj tko želi skinuti skije i ugrijati se u kabini, može tako napraviti, a onaj tko želi bez skidanja skija doći do vrha, može sjesti na šestsedežnicu.
Turracher Hohe je smješteno na dva međusobno suprotna brda. Između njih je jezero koje je zimi potpuno zaleđeno pa se koristi za nordijsko skijanje, a Austrijanci su se dosjetili i povezali dva dijela skijališta s tzv. Seetaxi-jem, minikamiončićem s posebno postavljenim šipkama za koje se skijaši uhvate i na skijama ih kamiončić preveze preko jezera. Postoji i druga opcija: na kraju skijališta podno Kornocka uzeti zalet do Wildkopflifta na suprotnoj strani.
Dio skijališta podno Kornocka je nešto položenije, iako na karti je uglavnom sve crveno, ali u stvarnosti i nema toliko strmina. Najviša točka skijališta je na 2205 metara nadmorske visine do koje vodi moderna i brza šestsedežnica Kornockbahn. Zanimljivo je skijati na toj strani jer na vrhu Kornocka nema stabala, a onda kako se spuštaš polako ulaziš među borove. Staza je duga, široka i danas od devet do deset lijepo osunčana. No, oko deset sunce su zamijenili oblaci i počinje lagano snježiti. Najviši dio skijališta "zapeo" je u magli.
Tada se prebacujem na drugu stranu koja je nešto niža pa je borova puno više, a zbog svoje niže nadmorske visine oblaci nisu uspjeli dohvatiti tamošnje staze. Bez obzira na oblačno vrijeme, nema difuznog svijetla pa se savršeno i dalje vide konture staza.
Na tom dijelu skijališta staze su duže, šire i strmije. Tipični crvenjaci, a posljednjih sto metara pred šestšedežnicom Turrachbahn je i pravi crnjak. Meni su osobno puno bolje staze na ovoj strani jer se više treba raditi nogama i nije obično dosadno spuštanje. Iako je danas na Turracheru šačica ljudi, na ovoj strani skijališta još ih je i manje. Imaš skijalište samo za sebe i možeš bez problema pustiti skiju i raditi duge zavoje od ruba do ruba.
A staze? Savršeno ispeglane, tvrde, snijega ima i više nego dovoljno. Na niti jednoj nem ni mrvice leda, grumena, neravnina od ratraka, kamenja, zemlje i ostalih skijašima neomiljenih dodataka. Bez obzira na, za austrijske pojmove, relativno malu kilometražu, Turracher Hohe je s dobro pripremljenim i ritmičkim stazama, modernim žicama i malo ljudi jedno jako pozitivno otkriće. Volio bih se dogodine ovdje vratiti. Međutim, ovo je skijalište za dan dva, maksimalno tri, a više od toga bi moglo dosaditi.
Pred kraj skijaškog dana sjedam u jedan od restorana uz stazu - Sonn Alm. Onako domaća atmosfera, ali cijene više nego u BKKu - osrednji bečki s pomfritom dođe 11,90eur!
Oko pola četiri počinje jače snježiti pa odlučujem ne riskirati i krenuti put Gnesaua. I dobro da sam učinio tako. Uspon do hotela je već pod par centimetara snijega.
Turracher Hohe je inače moje pedeseto skijalište koje sam posjetio u svojoj skijaškoj "karijeri". :)
Sutra pravac Innerkrems.