SKIJAŠKI DAN 1. - Kaunertal, Austrija (06.12.2012.)

Volio bih poput profesionalnih skijaša otvoriti sezonu u austrijskom Söldenu. Odlučio sam se za Austriju, ali za Kaunertal. Novost ove sezone je da sam kupio auto i na taj način eliminirao sve one vožnje busevima, vlakovima, konjima, magarcima i pješačenje umornim starim nogama i zamijenio ih gospodskom vožnjom u novoj kočiji Dacia Duster 4x4. Sada mi je samo nebo granica.
I tako sam pronašao suputnika Tina preko www.skijanje.hr foruma, upogonio svoju kočiju i put putujem. Otvaranje sezone 2012./2013. Odabrao sam put od Zagreba preko Ljubljane, Villacha, Spittala, Lienza, Brunica, Brennera i Innsbrucka za Wenns u Tirolu. Ukupno 582 kilometra vožnje, većim dijelom po autocesti, što je u konačnici uz maglu, djelomično zatvorene Karavanke i dva stajanja za odmor trajalo oko devet sati.
Smještaj sam pronašao u Wennsu, malenom gradiću u Pitztal dolini, u kući obitelji Lechner. Njihov apartman, rezerviran preko www.tiscover.com, došao je 195,00 eura za pet noćenja i dvije osobe (uključen smještaj, boravišna taksa i završni čišćenje). Apartman je na brijegu iznad centra Wennsa pa se preporučuje upotreba vozila. Čist je, prostran (maksimalno može smjestiti četiri osobe), topao, s prekrasnim pogledom na gradić i dolinu. Jedino mu nedostaje internet koji nam je trebao kako bismo, između ostalog, rano ujutro provjerili stanje na skijalištima.
U Tirolu je pet glečera: Kaunertal, Pitztal, Sölden, Stubai i Hintertux, i Wenns nam se učinio kao odlična odskočna daska prema njima prilikom kombinacije u sljedećih pet dana. Skipass po danu za svaki od ovih skijališta je između 35,00 i 45,00 eura što je poprilična svota, no postoji i kombinirani skipass koji se baš i ne promovira na sva zvona. Trebalo je malo kopanja da bi se došlo do informacije o njemu. Zove se "White 5", košta 325,00eur i uključuje 10 dana skijanja na pet gore navedenih glečera koji se bilo kada i u bilo kojem redoslijedu mogu iskoristiti od 01.10.2012. do 15.05.2013. godine. I tako smo uzeli taj kombinirani skipass i odlučili iskoristiti pet dana sada, a preostalih pet negdje krajem sezone kada se zatvore skijališta na nižim nadmorskim visinama.
Ujutro palim kočiju i na GPSu, kojeg ćemo odsad zvati Anđa, dajem naredbu do Kaunertala. Anđa mi daje 38 kilometara do destinacije, ali na karti pokazuje nekakav čudan put iz Pitztal doline planinskom cesticom preko prijevoja do Kaunertal doline. S obzirom da mi je ovo prvi put u ovom dijelu Austrije i ne bih za početak htio zaglaviti negdje u snijegu na nekom prijevoju, odlučujem se za nizinsku varijantu koja je mnogo duža (preko 80 kilometara), ali puno sigurnija. Cesta je očišćena, pristojne širine i ne previše zavojita. Barem do rampe. Na kraju dolinske ceste nalazi se rampa koja označava kraj dolinske i početak planinske ceste prema Kaunertalu. Za razliku od ostala četiri glečera koji su s dolinama povezani ili gondolama ili vlakovima, Kaunertal toga nema i da bi se došlo do njega treba se cestom popesti s otprilike 1000 metara nadmorske visine na 2150. Cesta je serpentina do serpentine, pokrivena snijegom, a jednim dijelom i poprilično uska. Iako skibus ide po njoj, mnogi automobili se muče i penju se s postavljenim lancima za snijeg. Na svojoj kočiji uključujem pogon na četiri kotača i bez problema prolazim uspon do skijališta. Naravno da je popila benzina više nego što slon može popiti vode.
Vrijeme je isprva loše. Lagano snježi i difuzno je svijetlo, no sredinom dana snijeg je prestao padati, oblaci su se razišli i sunce je okupalo Kaunertal. Početak ovog ledenjačkog skijališta je na 2150 metara nadmorske visine gdje je veliko parkiralište, a drugo se nalazi na 2750 metara. No, odlučujem ne izazivati sreću te parkirati na ovom donjem. Najviši vrh skijališta je Karlesspitze na 3260 metara, koji označava granicu između Austrije i Italije.
Kaunertal ima deklariranih 36 kilometara staza, od čega 20 otpada na plave, 10 na crvene i 6 na crne staze. U totalu staze su dosta položene. Čak i ove crvene više naginju prema plavima, a 6 kilometara crnih staza je samo na papiru. U stvarnosti su to više crveno-plavi kilometri s jednom jedinom kraćom crnom strminom. Sve u svemu, Kaunertal je skijalište idealno za početnike te srednjedobre skijaše koji ne žele previše raditi sa skijama. Ostalima vrlo brzo ovo skijalište, što zbog veličine, što zbog laganih staza, može dosaditi.
Staze su dobro pripremljene i označene. Uz stazu su dva restorana s pristojnim cijenama, gdje primjerice jedan bečki s pomfritom stoji 10,90eura. Žice su uglavnom sidra, jedna četverosedežnica te jedna gondola - posljednje dvije novije proizvodnje i dosta brze, ali zato su sidra spora i par njih dosta strma što bi nekima moglo predstavljati problem. Broj ljudi na stazama mogu izbrojati na prste lijeve noge.
Unatoč povremenom snijegu i difuznom svijetlu te temperaturi od -12 Celzijaca, uspijevam pristojno odskijati svoj prvi dan nove skijaške sezone. Lijepo je ponovno biti na snijegu.