Baci kocku

četvrtak, 17.12.2009.

Nexus Ops

Nexus Ops je brza i kratka svemirska taktička ratna igra, najsličnija Axis & Allies, ali dovoljno različita. Najveća vrlina ove igre je upravo ta brzina, jer od ratnih igara je obično za očekivati da se rastegnu na sate i sate. I sate. Ima jedna anegdota (prepričavam iz druge ruke), kako je ekipa igrala Axis & Allies, pa ih je netko vidio kad su započinjali, i kad se nakon 5 sati vratio vidio situaciju na ploči koja je izgledala gotovo identično kao prije 5 sati. Na reakciju čuđenja su reagirali: „Možda izgleda isto, ali tu se toliko stvari dogodilo….“ To su naime Axisi. Odlična igra, koja traje i traje. I traje. Nexus Ops ne traje, ciljano vrijeme igranja je jedan sat, što je fantastično brzo za ratnu igru. Istovremeno, ne gubi puno taktike, a zadržava i pomalo strategije. Za razliku od ostalih ratnih igara, ovdje težište nije na osvajanju teritorija (koje je naravno ipak važno, jer bez rudnika nema se odakle kupovati vojska), već na direktnom sukobu s protivnicima i osvajanju victory pointa koji su uvjet pobjede. Victory pointsi se osvajaju pobjeđenim bitkama, ali i drugim raznolikim akcijama. A sve u svemu, cija stvar je prilično dinamična i brza, potezi traju kratku, kocke frcaju na sve strane, makar se ne umire tek tako lako. Vizualno, sve je puno šarolikih figurica transparentnih boja, koje prikazuju svakojake vanzemaljce i nešto malo zemaljaca. Bitke se vode kockicama vrlo slično Axisima, a centralni dio igre su karte tajnih misija koje nose victory pointe, ali i karte specijalnih moći, koje daju dodatno neizvjesnosti u bitke. Sve u svemu – brzo i lagano, zabavno, ratno! Mnogi ljudi su igru ocjenili kao „odlična, za ono što jest“, kao u stilu: nije to prava ratna igra, neko lagana zabava, ali je ipak vrlo dobra. Ja se u principu ne slažem s tim, jer je Nexus odličan baš zbog toga što jest – a to je jedan odličan žanr koji spaja ratnu igru i dobro balansiranu igru na ploči. Usporedbe radi, moram prizanti da obožavam Axise, ali ih istovremeno i mrzim jer ih nekak kad igrati. Nije lako naći ekipu koja je u stanju 4+ sati pomicati brodiće i aviončiće. Ali samo pomicanje i ne bi bilo toliki problem da ipak većinu vremena ne provedeš gledajući druge kako pomiču brodiće i aviončiće i čekajući svoj red. Axis & Allies 7/10 – Odlična igra, ali zbog dužine igranja, i pomalo prekomjernih pravila – praktički neigriva oženjenom čovjeku recenzija by Ž

- 11:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2009.

Cosmic Encounter

Cosmic Encounter [1977] mi je vršnjak, a to u svijetu igara na ploči nije baš česta stvar. Industrija je živnula tek tamo negdje devedesetih kad su se pojavile takozvane European style board games (ili korektnije: German style board games, jer su sve ionako napravili Nijemci). A dotad se svijet igrao sa američkim Rizicima, Monopolyjima i ostalim naslovima danas uopćeno nazvanih Amery-trash. Amery-trash je žanr igara obično posve suprotan lijepim i miroljubivim German style obiteljskim igrama. Tu se ubija, ratuje, igrači se izbacuju s ploče i puno se puno baca kockica. Nerijetko nisu nešto ni balansirane, pa slabiji igrači nikad neće imati priliku protiv boljih, a i za naučiti pravila trebalo je odigrati bar nekoliko igara, da se uopće skuže mehanizmi igre. Sve u svemu trash. E pa taj je trag 1977-me dao Cosmic Encounter – biser nebrušeni, prebrušeni i zabušeni. Nakon puno expanzija, raznih izdanja i dopuna, u moje je ruke dospjela FFG verzija iz 2008-me, koja je prilično uređena i pomalo europeirizana, na način da su izbačene neke konfliktnije stvari. Općenito, ova je igra vrlo poznata i popularna i puno utjecala na svijet boardgaminga. Najviše možda govori činjenica da je autor Magic The Gatheringa, smišljajući MTG u glavi imao upravo Cosmic Encounter, i htio dostići onaj good-feeling-chaotic-control osjećaj igranja. I stvarno, kad se igra CE, Magic se osjeća u porama. Onaj gušt countespellanja (kad poništiš upravo odigranu protivničku kartu) ili kad on poništi tvoj poništaj njegove karte! Ili kad ti poništiš njegov poništaj tvog poništaja! Boardgaming raj! Pravila CE-a su jednostavna. Svatko je neka svemirska alien rasa, koja posjeduje nekoliko par planeta, na kojima drži svijih 20 svemirskih brodova, i kojoj je cilj osnovati kolonije na tuđima planetima. Tko prvi kolonizira 5 pobijedio je. Igra se lako, usmjeriš hyperspace vrata na neku planetu, staviš broj brodova s kojima napadaš, napadu ili obrani se pridruže saveznici, i onda se okreću karte. Tko je jači u zbroju karte i brodova je pobijedio bitku. Zasad jednostavno, ali tu počinje onaj Amery-trash segment. Naime, svaki igrač je alien koji ima neku svoju specijalnu aliensku moć, a i same te moći i čudnovati artefakti su porazbanicani u raznim segmentima igre i svaka od tih moći ili artefakata radi nešto ludo i posebno što lomi osnovna pravila igre. Kombinirajući moći, scenariji postaju pravi gulaši zanimljivih situacija. I taman kad se igrač navikne na igru i na moći aliena koju svaki drugi igrač igra, onda igra završi. Počinje nova, i u novoj igri igrači imaju nove aliene, koji imaju neke posve nove moći. I sve je potpuno drukčije. Igra dolazi sa 60tak aliena, a svaka kombinacija je nova i neočekivana. I ja bi ih stvarno želio probati sve. Cosmic Encounter 9/10 (ok, igrao sam samo jednom, i možda nije bilo toliko zabavno, i možda me drži hype, ali predviđam da će ovo vrijediti velike devetke.) recenzija by Ž

- 11:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.