GODINA 1771.
Djakovo
[Zid uz štalu]. Završen je zid uz štalu, prema zapadnim vratima, za spremište kola, budući da je ranije bilo opasano daskama koje su prijetile rušenjem. Nadalje, sagrađena je sobica uz štalu, prema istoku, za služinčad. 11. studenoga. Štala je prema južnoj strani najvećim dijelom bila gotova.
Prosinac
[Pomoćnik-zamjenik samostanskog sindika]. Pročitana je pastirska poslanica oca provincijalnog ministra, u kojoj za pomoćnika-zamjenika samostanskom sindiku gospodinu Martinu Gužviću izabire gospodina Antuna Gruičića te ga izabranim, postavljenim i ustanovljenim proglašava. Gospodin Šimun Ulić ostaje i nadalje zamjenik sindika.
[Slučaj mladog bjegunca]. Istoga dana neki mladić grčkoga (pravoslavne vjere – moja napomena) obreda, koji je prije dvije godine iz Gradiške pukovnije pobjegao u Rusiju i ondje se borio (stigao je ovamo). U ratu su ga Turci zarobili, pa je on prihvatio muhamedansku sljedbu (barem se tako govori). Bježeći od grada do grada, kod Rušćice je prešao Savu i oko devet sati uveče ušao u sobu za služinčad u našem dvorištu. Samostanski sluga, koji se sam nalazio u kući, izvjestio je u samostanu o tom slučaju. Sazvavši stoga diskretorij (samostansko kolegijalno tijelo koje zajedno s poglavarom sačinjava upravu samostana; članovi su tog tijela poglavbar, vikar i diskreti /dva ili više/- moje objašnjenja) , otac je vikar naredio mladiću da iziđe iz sobice, a otac lektor je s još jednim redovnikom bio poslan k ravnatelju karantene. Budući da je otac lektor zakasnio, mladić je pred sobom za služinčad zapalio vatru, odbijajući podvrći se danima karantene, jer je on, kako je tvrdio, prešao u ove krajeve zbog rimokatoličke vjere. Kako li se samo sudbina s nama poigrala! Samostanski je, naime, sluga, kada nitko od redovnika nije bio nazočan, kroz prozor blagovaonice od mladića primio dvije manje puške, a da mi to nismo znali, a mladiću savjetovao da pođe u staju. Kad su stoga stigli dužnosnici karantene s četom vojske, bjegunca više nije bilo. Ni poslije duga traženja nisu ga pronašli. Tada oko nas postaviše gustu stražu.
7. Ujutro su ga opazili na velikom otvoru kroz koji se spušta sijeno na pod u štali, pa su ga u nazočnosti dužnosnika odveli u karantenu. Kasnije i samostanskog slugu. Nas su pak zbog pušaka, što ih je samostanski sluga pohranio u samostanu, opasali gustom stražom, a crkvu zatvorili.
N. B. Za vrijeme karantene u samostanu se moglo obavljati sve, vani ništa. Nadalje, svakih osam dana gušio nas je teški smrad s tavana, a posljednjih šesnaest dana svaki treći dan.
Andrijevci 1930. godine
GODINA 1772.
Siječanj
[Završetak karantene]. U osam sati ujutro, posjetivši nas, obaviše posljednje dimno raskuživanje. Tako ispunismo određeno nam vrijeme karantene. Crkva je bila otvorena u deset sati, a na duhovnu utjehu puka otpjevasmo svečanu svetu misu.
[Istraga]. 20. U devet sati prije podne provedena je sudska istraga po nalogu Zdravstvenoga vijeća iz Beča o slučaju bjegunca Davida Lipovca, a istragu je vodio ovdašnji gospodin zapovjednik i gospodin ranarnik karantene kao zapisničar. U tri sata poslije podne odveden je u Tvrđavu samostanski sluga Luka Seljanac.
Veljača
[Završetak kanonske vizitacije]. Mnogopoštovani otac provincijalni ministar završio je kanonsku vizitaciju, a 4. ovoga mjeseca sa svojom je pratnjom i našim velečasnim ocem gvardijanom u sedam sati ujutro otputovao u Cernik.
[Pitanje prekinute prošnje].Na molbu, što smo je poslali u svezi s prekinutom prošnjom za vrijeme karantene, mnogopoštovani nam je otac Compmiller poslao otpis u kojem priopćuje da će je on prvom prilikom poslati Posvećenom Kraljevskom Veličanstvu.
Ožujak
Ove je godine u pola tri poslije podne prvi puta sijevalo i grmjelo.
[Radovi u samostanskom dvorištu]. Uz vrtni zid na zapadnoj strani sazidana su dva potpornja, slična trima ranijima.
Soba za služinčad uz štalu kao i prostor u donjem nužniku ponovo su pokriveni ciglama.
Svibanj
[Zid oko samostana]. U ime Božje, porušivši ogradu uz crkveni toranj zajedno s dvorišnim vratima, počeli su kopati temelje za zid što će biti podignut oko samostana.
Zidari su započeli i nastavili posao koji je već dugo bio priželjkivan.
Brod danas
Lipanj
Zbog nedostatka cigala zidari su prekinuli započeti rad. Pošto je podignut zid uz toranj, postavljena su nova vrata samostanskog dvorišta.
Kolovoz
[Završetak gradnje sjenika]. Na alodiju ili odlagalištu napokon je završen sjenik, kojega je gradnja od drvene građe, djelomice nove a djelomice skinute sa staroga sjenika, započela prije više dana.
Šarengrad na Dunavu
[Šarengradska okružnica]. Časni je definitorij naložio svim i pojedinim mjesnim poglavarima da ovu tabulu ne objavljuju prije 8. kolovoza, i potsjetio ih na točke 4. i 5. okružnice izdane u Šarengradu 10. lipnja 1772. godine, da i ovu tabulu odmah poslije njezina objavljivanja pred redovničkom zajednicom valja ponovno pročitati i savjesno je izvršiti. Nadalje, mjesni su poglavari redovnicima, poglavito mlađima, koji odlaze iz njihove redovničke obitelji, dužni izdati svjedočanstvo potpisano vlastitom rukom i providjeti ga samostanskim pečatom te u njemu naznačiti dan i sat odlaska. Ako poglavar utvrdi da je neki redovnik u njegovu redovničku zajednicu stigao kasnije, o tome će po svojoj dužnosti obavijestiti mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra.
Takva je odluka donesena na časnom definitoriju za vrijeme prve kapitularne skupštine, zakonski i kanonski održane 26. srpnja 1772. godine u samostanu Blažene Djevice Marije na nebo Uznesene u Baču.
Mjesto pečata. Brat Ivan Velikanović, provincijalni ministar.
Godina 1772; pod upravom mnogopoštovanog oca Ivana Velikanovića, provincijala; gvardijanata velečasnog oca Marka Gužvića; i mene oca brata Jeronima Bačića, bivšeg definitora i zapisničara, zabilježeno je sljedeće:
Rujan
[Promjena bilježnika (kroničara) ]. Godine 1772, na prvoj kapitularnoj skupštini mnogopoštovanog oca Ivana Velikanovića, djelatnog provincijalnog ministra, svidjelo se časnom definitoriju promijeniti bilježnika, tj. veoma časnog oca Marijana Lanosovića, lektora filozofije, a na njegovo mjesto postaviti mene oca brata Jeronima Bačića, bivšeg definitora. Prihvativši stoga tu službu u ime poslušnosti i stavljajući ruku na ovu Knjigu, započeo sam vjerno bilježiti kako slijedi:
1. [Knjižnica]. Odavno je već na diskretoriju završena rasprava o knjižnici ovoga samostana Presvetoga Trojstva u Brodu. Određena je bila prostorija s desne strane kako se uzlazi stubama, a njezin prozor gleda na zapadnu stranu. Njezino je uređenje za smještaj knjiga započelo stolarskim radovima ovaj mjesec. Glavni razlog bila je peć čiji bi dimnjak lako mogao izazvati požar na podu gornje sobe. Ona je bila srušena, a prostorija preuređena za spremište knjiga.
Šarengrad – srednjovjekovna utvrda
2. [Prva misa Atanazija Brullera]. 27. ovoga mjeseca otac brat Atanazije Briiller, po narodnosti Čeho-Nijemac, iz Egera, slušač treće godine filozofije, prikazao je Bogu prvu misu na velikom oltaru koji je posvećen Presvetom Trojstvu. Njegovi dobročinitelji, kako kod službe Božje u crkvi što se tiče svijeća, muzike i ostalih stvari s time povezanih, tako i kod zajedničke gozbe otaca i braće, ali i gospodina zapovjednika Tvrđave i ostalih njemačkih časnika, bili su gospodin Ivan Mule, brodski građanin, po zanimanju staklar, i njegova supruga Ana Marija. Svećenik asistent kojega puk naziva »kumom«, kod misne žrtve bio je veoma časni otac Franjo Kovačević, inače iz Oriovca, samostanski vikar.
3. [Dolazak provincijalnog ministra i njegove kurije]. Posljednjega dana ovoga mjeseca iz samostana Svetoga Antuna Padovanskog u Našicama, prešavši brdo što ga puk naziva Dilj uz velike poteškoće, budući da je skrenuo s pravoga puta, kao što se često događa mnogima, pred veče je baš za večeru stigao mnogopoštovani otac provincijalni ministar sa svojom kurijom, a u pratnji, radi rekreacije, velečasnog oca Josipa Paviševića, generalnog lektora iz Osijeka, i, uz dužno poštovanje, velečasnog oca Filipa Matkovića, gvardijana samostana u Našicama. Razlog pak dolaska mnogopoštovanog oca bio je sastanak s diskretorijem ovoga samostana u svezi s popravkom sakristije, koju su već odavno nadglednici gradnje neoprezno na bolti veoma oštetili, zatim u svezi sa zidanom okruglom ogradom što je valja dovršiti, u svezi s dovoženjem već posječenih hrastova na vlastelinstvu preuzvišenog gospodina đakovačkog biskupa, našega uvijek veoma darežljivog dobročinitelja, i u svezi skidanja krova uz crkvu koji priječi otvaranje crkvenih prozora na južnoj strani. Održavši i završivši sastanak, 10. se uputio prema Đakovu.
Listopad
1. [Radovi na knjižnici]. Početkom ovoga mjeseca završeni su stolarski radovi na knjižnici, o kojoj je gore bilo riječi, no ona još nije obijeljena.
2. [Prošnja šljiva]. Ova je godina donijela obilje plodova, pa je bilo i velikog uroda šljiva u susjednim mjestima. Stoga je ondje bila upriličena prošnja. Oci su i braća u tim mjestima, uz pomoć gospode župnika i puka, koji je bio veoma privržen samostanu, skupivši ih, ispekli više od 40 vedara rakije šljivovice.
3. [Prošnja pšenice i vina]. Budući da je i urod pšenice i vina bio iznad prosjeka (a milošću Božjom u kotaru nije bilo tuče), u žitnicu je spremljeno više od 60 kila. Kasnije smo obavili prošnju vina i spremili u podrum više od 80 bačava (urni), dok smo ranijih godina od prošnje mogli skupiti najviše 50 bačava.
4. [Pokop Martina Gužvića]. Te je godine apostolski sindik gospodin Martin Gužvić, trgovac i brodski građanin, koji je prije pet mjeseci samostanu ostavio vječnu oporuku za služenje misa, poslije blage smrti u Gospodinu dužnom počašću uz crkvene obrede položen u kriptu naše crkve. Mnogopoštovani otac Ivan Velikanović, provincijalni ministar, otvorenim pismom izabrao je i postavio očima i braći novog apostolskog sindika ovoga samostana, gospodina Antuna Gruičića, također brodskog trgovca i građanina. To smo pismo pred zajednicom pročitali 15. tekućeg mjeseca, a njega kao takvoga prihvatili, priznali i dužnim poštovanjem počastili. Na dobrobit samostana neka mu Bog podari dug život.
Šarengrad – karmel Svetog Josipa
Studeni
1. [Drva za ogrjev]. Započevši opet propovijedima početkom ovoga mjeseca, poglavar je propovjednicima naložio da nas, koliko im je moguće, preporuče puku za dovoz drva kako bismo mogli naložiti peći u sobama. Oci i braća obavili su to idući od kuće do kuće, u gradu i u selima. I premda nisu išli sasvim uzalud, ipak su ovdašnji žitelji i seljaci dovezli tek nekoliko omanjih kola drva. Ta se pak zaliha svakomu učinila malenom, pa je jedva tko od nas vjerovao da bismo time mogli izdržati do Božića. Stoga i zagrijavanje prostorija nije započelo prije dana Svih svetih našega reda. Na ovome mjestu tvrdim da na vrijeme valja opskrbiti redovničku zajednicu zimskim ogrijevom, jer se ljudi u ovo doba godine djelomice zatvaraju u svoje kuće, a djelomice se imaju odazivati pozivima za općinske poslove, a posvuda im i prečesto raskvašeni putovi stvaraju prepreke.
2. [Cijena vina]. Premda je urod grožđa, osobito u ovom mjestu, bio sasvim obilan, tako da su se mnogi hvalili kako su dvostruko više natočili u bačve, negoli su natočili prošle godine, ipak su ovdašnji žitelji oku redovnoga, ili ako hoćeš, osrednjega vina, prodavali po cijeni od osam i devet denara, a biranije vino što su ga imali ili ga smatrali takvim, nisu prodavali jedni ispod sedmaka, a drugi ispod tri groša. Stoga je samostan, da bi nabavio vina, bio primoran veći dio kupiti u selu Sovski Dol, u Bukovlju i Kaptolu, u Požeškoj kotlini, jer je ondje za oku, zajedno s podvozom, bilo dogovoreno po sedam, šest ili najviše osam novčića.
3. [Vrt u klaustru]. 27. ovoga mjeseca napokon sam uspješno završio vrt, što se nalazi u samostanskom klaustru. Započeo sam ga 27. prosinca 1770. godine, i to bez ičije pomoći, izuzev jedino oca Jeronima Franića, koji je samo na početku pomagao sa školskom brodskom mladeži. A kad se i njemu posao zamjerio, pomagao je samo očima. Dakle, budući da mi je jedini cilj bio slava Boga Svevišnjega i unutarnja čistoća samostana, nisam odustao od prilično naporna rada za jednoga čovjeka, dok ga u potpunosti nisam dovršio i dao mu onaj izgled, u kakvom ga sada svi promatraju. Nabavio sam i vinovu lozu, drveće i rijetko cvijeće sa svih strana, pa i iz udaljenijih krajeva, no ponajviše dobročinstvom i prirodnom darežljivošću gospodina Ivana Jakoba, sada građanina i žitelja grada Broda, uvijek jedincatog zaštitnika ovoga samostana, koji je također svojevoljno darovao i rešetke za ogradu oko vrta, boju je pak dao mnogopoštovani gospodin ovdašnji gradski župnik, sa svim potrebnim stvarima neophodnim za njegovo bojanje. Stoga samostan, osim jedino stolarskih i bravarskih radova, nije na nj potrošio ništa. Dapače, sve oruđe za obrađivanje vrta, lončiće i košarice za spremanje cvijeća u zimsko doba, kao i oblaganje posuda željezom, svojom sam marljivošću nabavio od dobročinitelja. Nadalje, bačvu za hvatanje kišnice kao i kadu, također obloženu željeznim obručima, nabavio sam za vrt dobročinstvom gospodina Stjepana Jarića, trgovca. Napokon i dva škropilnika od pleha za nisko cvijeće nabavio sam dobročinstvom jednoga župnika. Ostale ću stvari nabaviti u svoje vrijeme, kao što je druga posuda odnosno bačva za skupljanje vode kojom se natapa vrt, a koju upravo izrađuje bačvar.
Prosinac
[Izbor zamjenika apostolskog sindika]. 1. Sedmoga ovoga mjeseca gospodin Andrija Tuzlić, građanin i žitelj grada Broda, koga je gospodin sindik Antun Gruičić izabrao za zamjenika mjesto pokojnog Šimuna Ulica, bio je otvorenim pismom mnogopoštovanog oca provincijalnog ministra pred cijelom redovničkom zajednicom proglašen za zamjenika apostolskog sindika, a kao takvoga priznali su ga, prihvatili i pozdravili svi oci i braća.
Šarengrad – crkva Svetog Petra i Pavla
Nastavak slijedi
|
