8./II – NA JEDNOJ NOGE

© Trnjani srce Slavonije - Marijan
Mene mama u kolo poslala
kćeri idi svoje janje vidi.
Alaj ću se kola naigrati
i u kolu dike nagledati.
Fićni lolo kad pođeš u kolo
jadnje medo pa će mo zajedno.
Oči moje u kolu se šire
kog ne vole nad onim zažmire.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Da bi što je moguće bolje razumjeli ovu pjesmu, moram pripomenuti da se prije kolo igralo u jesen i u zimu u velikim privatnim kućama koje su imale dovoljno veliku prostoriju, u birtijama, u «seoskom domu» ako ga je bilo, ali u Babinoj Gredi i u čitaonicama od kojih je u tom selu bilo nekoliko. Ja se veoma dobro sjećam «Čitaoničkog društva Seljačka sloga» u ulici Jelas (Mijata Stojanovića). Puno puta sam i ja tamo zaigrao kolo. Često je puta bilo dosta tijesno, ali time i ugodnije. U proljeće i u ljeto kolo se igralo na otvorenom prostoru, na ulici ili u nečijoj «avlije» dakle dvorištu. Budući su Šokci vrijedan svijet i po danu morali raditi, kolu se moglio ići jedino navečer. Sjetimo se samo još i toga da ulice nisu bile osvjetljene, da se «iluminacija» u kućama, «domu» i birtijama svodila na lampe petrolejke. Ovo je upravo davalo čar ovakvim susretima. Ono što se htjelo naći našlo se, možda nakon kraćega ili dužega «opipavanja», i u toj polutami. Onda nije čudo da su o mladom mjesecu ispjevane tolike pjesme, jer je on bio «najsvjetliji» i, već prema poslu koji se pri njegovom svjetlu obavljao, najmilija svića ili fenjer.
Ništa se nemojte čuditi ovoj tvrdnji:»Mene mama u kolo poslala.Kćeri idi svoje janje vidi.» Uviđavna majka? Možda i jeste. Zna ona iz osobnog iskustva što to znači. A još ako je to «janje» «mame po volje» onda treba iskoristiti svaku priliku da se ta veza «učvrsti» do te mjere da postane neraskidivom. Mama će trijumfirati! Mama će dadi (ocu) ako treba i slagati:»Poslala sam divu bake, nješt joj ni dobro!» Budući je odgoj djece uvijek uglavnom bio u rukama majki one su se za to osjećale i odgovornima. Jedino ako bi se unatoč sve mamine pedagogije ipak «nješta dogodilo» što baš nije bilo predviđeno, onda se zvalo oca u pomoć kao autoritet. «Bićeš ko tvoja mat!», često se moglo čuti prigovaranje oca na račun lošo odgojene kćerke. Šokci su uvijek polazili od toga da će se kćerka udati, «izić iz kuće». Djevojke su se u pravilu mlade udavale pa su posljedice njihovog lošeg odgoja trpjeli svakar i svekrva koji su snaji rijetko kada bili «dobri». A možda je mama ove djevojke koja je šalje u kolo uvidjela da je zakazala u odgoju, da situaciju više nema u rukama, pa je se želi što prije riješiti?

© „Odavno smo graničari stari“ - Štitar
Možda bi ona i bez mamimog poziva kradom ošla u kolo, pa se već prije počela pripremati na susret s «janjetom»? Vidjet će mo u pjesmi «Šokačka je zima najtoplija» kako se to radi. Dakle ova je djevojka u svoj svojoj nutrini iako još kod kuće ipak sa «svojim janjetom». Zbog toga nije čudo kad svoje oduševljenje, koje je dobro proradila u srcu i duši, još prije artikulira:»Alaj ću se kola naigrati i u kolu dike nagledati». Vjerujem da se ona više raduje «diki»; kolo je samo povod. No ništa nas ne bi trebalo smatati ako ova djevojka zbilja voli i igrati. Ona će onda u kolu svog «diku» dolično pozdraviti, dati «svom svitu» na znanje da i ona ima «janje», poslati mu pjesmom ili pripjevom važnu informaciju za poslije kola. Istina! U Slavoniji se pjesmom i komunicira!
Ona, možda već krajnje nestrpljiva, za svaki slučaj poručuje:»Fićni lolo kad pođeš u kolo, jadnje medo pa će mo zajedno». Zamislite da on to ne učini, da ga ona čeka a on ne dođe? Ne želimo uživati u tuđim jadima, a posebno ne u jadima jedne mlade, razočarane djevojke.
Oni će imati vremena do kola. Pa ako je mjesto gdje se održava kolo podaleko, što u Babinoj Gredi obzirom na veličinu sela nije bila nikakva slučajnost, moći će oni pojedine «stvari» i temeljito «uglaviti» kako ne bi gubili vrijeme. A poslije kola će mo vidjeti hoće li nastaviti tamo gdje su stali ili započeti novi «kontrakt».
«Oči moje u kolu se šire, kog ne vole nad onim zažmire». Jasnije ne može biti. Ako je ovo njeno opjevano «janje» doista pravo, onda će ona morati paziti da zatvorenih učiju ne padne u kakvu rupu. A još ako se igra kako sporije kolo a djevojaka i momaka puno! Ona od tog kola neće baš puno vidjeti, bila bi logična posljedica ove njene tvrdnje. Jest, pusto! Kao da ona zbilja ne bi bar malko «s po oka» pogledala i kakovu «pričuvu». Zlu ne trebalo! Nemojte misliti da ja ovu djevojku «crnim» a pravo je niti ne poznajem. Ma ja vam, svijetu moj dobri, samo govorim iz iskustva. Bio sam svirač, puno puta svirao na ovakvim prigodama, po svatovima, po pokladama. Ništa ja ne moram izmišljati. A pamćenje me, hvala Bogu, još uvijek dobro služi. Sve sam ja to prije puno godina «fotografirao». Sada sam tek razvio film i opisujem sliku po sliku, jer vi niste tamo bili.
|