2./II – BEĆARAC
Babina Greda - © Mata P. Blažićev
Nema sela ko Babina Greda, izdaleka ko Osik izgleda.
Od bećara gore 'ulje nema, al od njega nema milijega.
Bećarušo jel te tukla mama, što si samnom stojala do dana.
Dođi diko kad si reko doći, nemoj varat čudesa ću stvarat.
Mala moja nikome ne kaži šta je bilo u čičinoj raži.
Dođi diko večeras sam sama, nasterat ću krevet do tavana.
Ma'ni Maro keceljom iz trema, da ti dođem kad ti majke nema.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
U ovoj se pjesmi nakon kratkoga uvoda, da znamo o kome se radi, odmah prelazi na stvar. Najprije je očita djevojačka dilema: bećar je «'ulja», «al od njega nema milijega»! U pjesmi «Jednoga jutra» smo prvi puta čuli ovaj «epitet». Hulja je čovjek kojega significira beskarakternost, na njega se ne može osloniti, u njega se nema povjerenja, dakle u nikakvom slučaju muškarac s kojom bi neka «normalna» žena htjela stupiti u brak ili u nekakav ozbiljniji «prijebračni» odnos. Oni su obično i rabijatni, «lake su ruke». Dakle od njega nema «gorega». Ali to je samo jedna strana. Na drugoj ispada da od njega nema ni boljega, u svakom slučaju «milijega». Zašto? U naše, moderno vrijeme sve se više, kad je riječ o seksu, govori o sadomazohismu ili opće o mazohismu, kao nečemu što kod osoba koje su tome sklone, izaziva posebne seksualne podražaje. Sadomazohizam ili sadizam je prema Riječniku stranih riječi V.Anića / I. Goldsteina (Novi Liber, Zagreb 1999) «perverzija u kojoj se spolno zadovoljstvo postiže nanošenjem boli, zlostavljanjem, mučenjem spolnog partnera», a mazohizam «spolna abnormalnost, kada čovjek spolno uživa samo ako trpi bol ili poniženje od partnera». Dakle vrlo je moguće da je taj muškarac, ta «ulja» upravo iz ovih razloga «najmiliji». Zbog čega bi inače onda ova ženska bila u dilemi? Ti razlozi objašnjavaju zbog čega recimo žena, koju muž skoro svakodnevno tuče, njega ipak ne ostavlja. «Što me više bije, ja ga više volim!» E, pa onda neka ju bije i dalje, kad je luda, kažu seoske babe!
U ovoj se pjesmi izmjenjuju ženski i muški napjevi. Dok ova ženska na sav glas govori o svojoj dilemi, odnosno dok tvrdi tko je «najmiliji», muškarac pita:» Bećarušo jel te tukla mama, što si samnom stojala do dana?» Ma da je ta «bećaruša» dobivala batina zato «što je s nekim stojala do dana», onda ona ne bi bila «bećaruša». Ona očito ize sebe već ima stanovito iskustvo. Ona sada može mirne duše «uživati» u svome društvenom statusu, nikakva mamina pedagogija tu više ne pomaže. Zna to i ovaj muškarac koji postavlja to apodiktičko pitanje. Međutim razlog njegove «zabrinutosti» može biti nešto drugo: on javno pita a time se želi «pofaljit» da svi znaju da je ona «šnjim» «stojala do dana». Ovdje u svakom slučaju riječ «stojala» moramo staviti pod navodnike, jer oni sigurno nisu samo stajali. Ja vjerujem da su više sjedili ili ležali no «stojali». Koncediram da se «'ne stvari» mogu raditi i na stojeć, ali onda sigurno ne «do dana». Što u svakom slučaju kao mogućnost možemo isključiti je, da su oni doista «do dana» samo «divanili» Zašto? Sve da ovaj «hvalisavac», a hvalisanje nipošto nije bećarska karakteristika (nije bećar koji nješta nađe, nego naj koji zna zatajit – ovo je pitanje bećarske časti, bećarskog kodeksa) bećar samo na jeziku i da čitavu noć nije niti pokušao «konkretizirati stvar», u akciju bi stupila «bećaruša». Ona s njim ne bi gubila vrijeme, onda bi mu nakon kratkog vremena, budući je u tim stvarima iskusna, dala «nogu» ili ga silovala ako joj se svidio. Vjerujem da se nakon ovakvog epiloga taj «mučkarac» nipošto ne bi hvalio i prid svitom izazivao ovu «bećarušu» koja sigurno nema «dlake na jeziku».
Slijedi ženska «prijetnja»:» Dođi diko kad si reko doći, nemoj varat čudesa ću stvarat.» Ova «čudesa» u nikakvom slučaju ne «mirišu» na dobro. Možete zamisliti kako bi se osjećala ova ženska, djevojka, kojoj je nekako uspjelo pobjeći oku roditelja, koja se psihički već pripremila na sastanak, možda sama već «poduzela uvodne korake» kako se ne bi gubilo vrijeme, koja čeka, a njega nema. Sve bi bilo uzalud, propala bi ne samo noć nego i naredni dani. Što bi joj drugo preostalo nego da se prevrće sama po krevetu, da plače od muke, da traži ali ne nalazi nikakve nedomjeske (vidi «Sad će, zora će»). Ona je možda i zbog takovog iskustva rezolutna: e to mi se više neće dogoditi. Jednom je dosta, jer te muke nitko ne želi ponoviti.
Evo još jednoga «hvalisavca»:» Mala moja nikome ne kaži šta je bilo u čičinoj raži.» Pa ako od nje zahtjevaš da nikome ne kaže «šta je bilo u čičinoj raži», onda i ti zbog predhodno spomenute «bećarske časti, kodeksa» šuti i nadaj se drugoj prilici, dok «raž» još nije «pokošena». A što je moglo biti u raži možemo si zamisliti. On sigurno ne misli na štetu koju su napravili valjajući se po «čičinoj raži». A valjati su se morali da ih nitko ne vidi, jer raž je dosta niska biljka. U raži se moraju primjenjivati i određene «tehnike» koje ne nude nikakve «orijentire». Moramo li još nešto reći ili je sve jasno? Jeste, e onda je dobro!
Što dalje sve žešće! «Dođi diko večeras sam sama, nasterat ću krevet do tavana.». Otvorenijeg poziva ne može biti. A da ona njega ne zove na divan kaže i to otvoreno. Ja sam «večeras sama» i krevet sam već pripremila. Ne kaže da će mu skuhati dobru večeru, ispeći kakav slatki kolač. Njoj se očito žuri, iako je «večeras sama» i dakle ima vremena ako treba i čitavu noć. A treba! Čitavu noć treba do kraja iskorisiti, jer neće ona svake noći biti sama. Drž' dok ima!
Mladi tamburaši iz Štitara
Ovaj bi muški «zaziv» po nekakvoj kronologiji trebao stajati pred predhodnim: »Ma'ni Maro keceljom iz trema, da ti dođem kad ti majke nema.» Međutim kako u ovakvim «poslovima» nema baš mogućnosti velikih priprema, jer se događaju više spontano nego planirano, ne treba onda tražiti niti kronologiju. Kao da je to važno! Zanimljiv je u svakom slučaju «znak raspoznavanja». Mara će, kad on bude prolazio, «ma(h)nit keceljom u trijemu», kako bi on znao da je Mara sama a da to ne vidi neminovna mama. Dobar signal. Nesvakidašnji. Ne upada u oči. Već smo ustanovili da su posebno žene veoma dosjetljive i inovativne kad su u pitanju ovakvi dogovori, lozinke i indirektni pozivi na konkretne poslove. Što ovdje još zbog razumijevanja možemo reći je, da je možda ovaj muškarac Marin komšija (ja znam da se to danas u Hrvatskoj više ne smije reći, jer naši su prijašnji komšije sada susjedi, no ovaj izraz rabim najmerno, jer se, iako nije autohtoni šokački nego turcizam, kod nas toliko udomaćio, da ga se lako ne može «ekskomunicirati»), da stanuje preko puta i da samo čeka da Mara «ma(h)ne keceljom iz trema». Mislite da ga ona treba pozvati na kavu? Ne vjerujem, jer zbog čega bi ga ona trebala «izvijestiti» da on dođe kad joj «majke nema». Jedino ako bi on njoj «potljam» trebao nasamo «gledati u šojlicu».
|
