07.08.2007., utorak

Komentari

DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - II. DIO

Analiza erotike u babogredskim izvornim pjesmama snimljenim na CD-u "Konji bjelci"


1./II - BABOGREDSKI STANOVI

Image Hosted by ImageShack.us

Autor slike Kata Vuković, naivna slikarica iz Babine Grede

Čuvao sam goveda na stanu,
divio se zelenom bogatstvu,
jagodama, jasinu i 'rastu,
udisao miris Slavonije.
Ej, Slavonijo!

Gledao sam Rastjerac štoj sadio Babogradac,
babogredska ravna polja mirisava do Miolja.

Svake noći čule su se puške,
u Orljaku i u Voluvaku.
Kada snaša sanja o soldatu,
sjećajuć se Mioljače kruške.
Ej, Slavonijo!

Mama ju se vikala, lola ju se štipala,
oni su se ljubili a mamu su kružili.

Na stanu je uvik marva pasla,
i svirala samica i gajde.
U nedilju kad Šokci ne rade,
a đečica u rubine rasla.
Ej, Slavonijo!

Krivolovci svi bili, lipicance su jašili,
priko štapa skakali, a snašama šaptali.

Babogreci i sad su na stanu,
u okole zatvaraju marvu.
Babogredski stanovi su tude,
kraj nji' rastu orasi i dude.
Ej, Slavonijo!

Svinje kupe jedri žir, bake prave suvi sir,
štuke suše kraj ladnjaka i čuvaju do Badnjaka.
Šumar dođe na kajmak, udovici na konak,
u šumu se ćera marva, o šumaru čuva tajna.


Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno


Možda će se netko zapitati zašto sam uopće ovu pjesmu uvrstio u analizu erotike kad u njoj toga nema. No, kao i obično, ja mislim drugačije. Autor ove pjesme, njenog teksta i glazbe, moj prijatelj Ilija Babić Andrin, je finu, skoro neprimjetnu erotiku tako znalački «utkao», «ušlingao» u krasnu prirodu, koja se isprepliće s različitim poslovima i događajima na stanu, da je ona skoro neprimjetna, ali ipak dovoljno «miriše» ili je pak čuva za kraj prema onoj «šećer dolazi na kraju». Možda su to upravo one «jagode» kojima se autor divi?

No, hajdemo redom: Autor odvodi slušatelja u pravu šokačku idilu, «na babogredski stan» koji je među jasenjem i hrastovima, u šumu koja miriši Slavonijom. Ova bi idila na prvi pogled prije izmamila neku molitvu Bogu za dar tako veličanstvene prirode i njene ljepote, tog «raja na zemlji», nego nešta profanoga. Ali Ilija dobro zna u kakvom se okruženju što događa, konačno i on je sam kao dječak, a vjerojatno i kao momčić ali i pravi momak, u tom «zemaljskom raju» imao svoje «zemaljske doživljaje», koji su mu se, kao uostalnom sve što je babogradsko i šokačko, uvukli pod kožu, zaposjeli mu srce. Mirisali su ovi prostori svačim, ali sigurno i erotikom.

Kad se samo sjetimo da se život od proljeća do jeseni odvijao na stanu, i kad znamo da su Babogreci imali odnosno imaju 331 stan (!), kako saznajem iz web – stranice također moga prijatelja Mate Petričević Blažićevog – našega blogera Paora -, onda nam mora biti jasno da se život na stanu nije skoro ništa razlikovao od života u selu. Zbog čega bi na stanu, u toj Božjoj divnoj prirodi koja upravo inspirira putenost, tjelesnu napast, u tom «slobodnom teritoriju» koji kapom i šakom nudi predivna i skrovita, ko stvorena mjesta za «sne i uživanje», i muški i ženske bili čedniji?

Tu slobodu nisu samo rado koristili krivolovci čije su se puške «svake noći čule» (a sigurno su se javljale i druge «puške» koje baš nisu «zvukom» odavale mjesto). Te su puške eto kod «snaše» pobudile «san o soldatu» i sjećanje na «Mioljaču krušku», jer je očito «puška» opalila pod tom kruškom, jer ne bih baš rekao da su «soldat» i snaša samo sjedili pod tom kruškom i sladili se njenim plodovima. Sigurno su se sladili ali nečim drugim. Kada se netko, molim vas lijepo, a posebno neka «snaša» tako rado sjeća kruške kao ploda? Ta bi kruška morala «u raju narast». Ma sjeća se ona kruške, odnosno mjesta pod kruškom isto kao što se sjeća toga vjerojatno «zagorjelog soldata» i njegove «puške». Ilija nam konačno «priznaje» što se dogodilo:» Mama ju je vikala, lola ju je štipala, oni su se ljubili a mamu su kružili.» Dakle nisam ništa insinuirao! Dogodilo se ono što sam pretpostavljao. Mama je sigurno znala što se događa. Ona ju je doduše «vikala» da bi primirila savjest, ali to je bila čitava njena «intervencija». Da je ovaj «soldat» bio siguran momak neke dive koji će ju po odsluženju vojske ženiti, stvar bi izgledala drugačijom. Ali ovdje se radi o snaši! Dakle nikakva ženidba odnosno udaja ne dolazi u obzir! Što ne znamo, no to nije ni važno iako bi donekle «olakšavalo» i obješnjavalo držanje majke, da li je ona i dalje vikala, a da su je ovo dvoje jednostavno pustili da viče? A tko zna da li su u strasnom zanosu daljnje vikanje mame uopće čuli?


Image Hosted by ImageShack.us

©Mata Petričević Blažićev - Babina Greda

Ako je na stanu uvik «svirala samica i gajde» onda nije vrag da nije bilo i kola. Ponavljam moju prijašnju tvrdnju «da se život na stanu nije skoro ništa razlikovao od života u selu». Konačno Ilija u svojoj crtici «Sa stana» već u prvoj rečenici kaže:»Život babogredski nije tekao samo u selu... začuti pjesmu i reski fićuk stanarskog čobana, upućen tek podjevojčenoj mladoj stanarici koja je stiščući kravsko vime pobudila u sebi ženstvenost i želju da njeno pupajuće poprsje makar i nehotice dodirne onaj koji ju doziva fićukom. On ju podsjeća na pijuk mladog jastreba, poletarca, željnog da prvi put u svojim oštrim prstima osjeti slasni plijen.
Hitra je žurna i radoznala, a po suncu se ravna na koji će pravac prema zovu i prispjelom znaku. Bose se noge neprestano posklizuju na ovlaženoj, toploj zemlji, poškropljenoj srpanjskom rosom.
I tako je bivalo s dana u dan dok ne krene gologlava, a tad će svake nedilje ranom zorom ići u selo, namjestiti glavu i onda na misu u novi život, novi životni zakoračaj koji će ju obično odvesti na drugi stan, na drugi dio atara, k voljenom i budućem dadi njene đečice». Eto dokaza! Ali eto i inspiracije za ovu prekrasnu pjesmu.

Dakle nisam slagao tvrdeći da je Ilija u svom srcu vrlo dobro pohranio svoja dječaka i momačka iskustva «sastana». Ali vratimo se «samici i gajdama» odnosno rečenom kolu. Analizirali smo jedno kolo «Ajd na livo» i vidjeli što se sve tamo događa, što se sve nudi i uzima. A oni noćni krivolovci s njihovim puškama i «puškama» su možda upravo u tom «narodnom veselju» nakon «priskakivanja štapa» «snašama», koje su do njih igrale u kolu, «šaptali». Što? Pa sigurno ništa o poslu na njivi. Konačno ako se šapće onda se to čini da se nešto prikrije, da ne čuje svatko, dakle nešto povjerljivo. Očito se radilo o «važnim poslovima» koji su se možda radili još dok su drugi igrali u kolu, u nakakvoj obližnjoj šikari ili čak u stanu, jer su stanari bili u veselju.

Na početku smo, opisivajući lokalitet stana, ustvrdili, a to tvrdi i naš ekspert Ilija, da su stanovi okruženi šumama. A gdje je šuma tu je i šumar. U Slavoniji se oko šumara pričaju doista najrazličitije priče a skoro sve se mogu svesti na jedno:»Šumar dođe na kajmak, udovici na konak.» Očito su stanarke spremale kajmak za malo bolje goste, recimo za šumara. Nećemo sada o kajmaku što se tiče njegove hranjive i ine vrijednosti. Ispada da je kajmak samo povod za «konak». Nemojte sada naivno misliti da je ova udovica šumaru ugostila, ponudila mu «polu pansion» jer on nije daleko od sela, od svoje kuće i svoje žene, mogao naći drugo prenoćište. Nije ova udovica nikakva hoteljerka. Ona je njega ugostila kajmakom, ali je i šumar obro kajmak! Pa nismo djeca! Konačno da to nije tako, zašto bi onda Ilija rekao:»U šumu se ćera marva, o šumaru čuva tajna.». Eto nam fine erotike gdje je možda na prvi pogled nismo ni očekivali.

- 00:02 -

Ukupno Komentara (28)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008