4. DUNI MI, DUNI

Duni mi, duni lađane
Dođi mi dođi dragane.
U moju bašču zelenu
Pod onu ružu rumenu.
Neka ti ruža miriše
Neka moj dragi uzdiše.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
I ova, naoko bezazlena, pjesma krije u sebi nešto što zaslužuje bar kratku analizu. I ovdje moramo poći od mentaliteta. Već smo ustanovili da je ženska fantazija jako inovativna i bujna, pogotovo ako se radi o metodi kako pridobiti nekog željenog muškarca. Čini mi se da je i ovdje riječ o jednoj tako naoko bezazlenoj želji za isto tako “bezazlenim susretom” u “bašči zelenoj”.
Već samo ponuđeno mjesto susreta “u bašči zelenoj, pod ružnom rumenom” dovoljno je izazovno i skoro pruža jamstvo da pozvani “dragan” taj poziv nikako neće odbiti. A da “draganu” još malo više poraste želja za susretom ona svoju pozivnicu romantizira:”Neka ti ruža miriše”! Neka ga ruža naprosto opije svojim mirisom, neka ga zanese, a onda će taj zanos neminovno dovesti do “uzdisanja”.
Iako se iz same pjesme to ne može zaključiti, stiče se dojam da ova “ženska glava” jako dobro zna kako se s relativno malo napora postiže cilj: samo neka on dođe! U “bašči zelenoj” ona nudi očito skrovito mjesto, k tome još puno romantike, iako Šokci baš ne padaju na ovaku vrstu romantike, ali na što oni padaju ona očito dobro zna.
I ova pjesma nam ne nudi ono što smo pretpostavili da bi se trebalo, moralo dogoditi. Samo susret bez “susreta”? To ovo pjesma ostavlja mašti slušatelja. I upravo je u tome njena drž: kao i ova ženska, hajde recimo djevojka, ili kako se to u Babinoj Gredi kaže diva (što vjerujem ne mora uvijek značiti djevica), naprosto svojim pozivom draži “dragana”, ona očito zna da se on na niti jedan ovakav poziv ne može oglušiti, a da bi bila sigurnija ona mu, ovaj puta “kroz cviće”, nudi neuobičajenu romantiku koja može uroditi samo jedinim “plodom – pravim susretom”.
|