EROTIKA U BABOGREDSKIM NARODNIM PJESMAMA
na primjeru pjesama s CD-a «Stari glas» i «Konji bijelci»
te pjesama Ilije Babić Andrinog
UVOD
Već kod prvih mojih susreta s Babinom Gredom, kada sam i po nekoliko dana provodio u tom velikom selu, «najvećem u Slavoniji», uočio sam dosta razlika u odnosu na moje selo, Štitar, koje je u toj okolini slovilo kao siromašno i već u to vrijeme, što baš i nije bilo odlika šokačkih sela, pobožno.
Babogreci se od ostalih susjednih sela razlikovali samo po nešto drugačijem govoru, konačno svako je od susjednih sela imalo svoj «govor». Što sam više «srastao» s tim «neobičnim» selom i njegovim ljudima, sve sam više morao uočiti njihov specifični odnos prema erotici, seksualnosti. U svakom selu, pa i u mojem «pobožnom», događalo se sve ono što je ljudski razumljivo, što spada u šokački mentalitet, ali se to prikrivalo, «radilo kad niko ne vidi», prid djecom se nije «lajalo».
Babogreci su u tom pogledu otvoreniji, «šta na um – to na drum». To mi se čak i svidjelo jer to je pošteno. Ako smo već taki onda se ne moramo «pravit fini».
Sve me je to, ta babogredska ćud, dovelo do zaključka, doduše pomalo šaljivog, možda malo pretjeranog ali simpatičnog – to je moja «teza»: u Babinoj Gredi je seksualna revolucija prije prošla nego u Švedskoj.
Babogreci imaju «drukču» dušu. Zbog te njihove duše, jezika, slobode, otvorenosti i pjesme često su «korišteni» ili čak «zlorabljeni» za kojekakve viceve, ali i sami su oni pravili viceve na svoj računa. To je još jedna njihova odlika: smokritičnost.
Dakle, uz sve šokačke vrline koje rese svakoga Šokca: radinost, veselje, ponos, inat, rasipnost i škrtost (o ovom bi se fenomenu trebalo također pisati, ali nekom drugom prigodom), Babogrece resi i opisana otvorenost glede erotike i seksualnosti te samokritičnost.
Moram, zbog poštenja prema tim simpatičnim ljudima biti jasan: ne znači to da su oni «kurvari» par exellence, da se kod njih «'ne stvari» rade «na drumu, upo bila dana». Ne! Kao i u svakom drugom selu, ali oni iz nekog odnosa oženjenog muškarca s drugom udatom ili neudatom ženom nisu pravili skandale, slučajeve. Ono što u moje vrijeme u svim susjednim selima ne samo da nije bilo «u modi» nego čak nezamislivo, to je u Babinoj Gredi još uvijek bilo normalno: nedjeljom poslije večernjice su žene, ali bez svojih muževa, odlazile u birtiju. Opet zbog objektivnosti i poštenja prema Babogradkama moram reći, a to znam iz pripovijedanja moje majke, da su i u Štitaru «njekad davno» također žene «potlja večernje» išlu kod «Franje u birtiju», znale «pod gasom» i zapjevat i «igrat na trpezi», ako su se tu našli i tamburaši. Ali u Babinoj Gredi se ovaj «običaj», kao uostalnom i puno drugih, duže održao.
Zbog čega ja uopće pišem o ovoj temi?
Najprije iz osobne znatiželje. Nije mi do sada do ruke došla niti jedna knjiga u kojoj bih naišao na ovu temu, a posebno ne kao «babogreski specifikum».
U mojoj putositnici «S handyem u Slavoniju» napisao sam o vome i slijedeće:
„Možda su u susjednim selima, koja su bila „čestita“ iz zavisti o Babogracima kružile svakakve priče i vicevi. No to „zuce“, kako smo ih mi u Štitaru zvali (a ovi su tako zvali ljude iz susjednih Gundinaca), nije ni malo smetalo. Oni svoj život žive i dalje, no ne tako intenzivno kao prije.O “pustopašnosti” Babogredki, općenito o moralu u tom pograničnom dijelu Slavonije piše Krunoslav Tkalac (1910-1978) u svojoj knjizi “Babogradska kompanija“ (Slavonica, knjiga 80.»Privlačica» 1994.) među inim i ovo:
«Stav ljudi prema života tj. moralu u Granici
Babina Greda imala je za vrijeme vladavine Turaka u Slavoniji starosjedilačko stanovništvo, koje je i poslije njih uglav¬nom ostalo. No age i begovi sa pravom "jus primae noctis" bili su već oni koji su javni moral postavili na temelje feudalizma i shvaćanja istočnih naroda. Poslije Turaka prva polovina 18. st. je stanje opće nesređenosti i mijene zakona, te ne može niti moral sa svojim turskim naslijeđem biti na visini. U drugoj polovini 18. st. Relkovićev Satir naglašava da je ženski svijet skoro bez stida, a moral na veoma niskom stupnju. Babogredski kroničari vele, da su tada mnoge djevojke razuzdano živjele. Česti ratovi unijeli su neredovno stanje u bračni život graničara, jer su desecima godina muškarci bili po evropskim ratišitima. Pored toga strano vojništvo bilo je nastanjeno po graničarskim kućama. Isto tako oficiri i podoficiri su stanovali po kućama graničara do oko 1780. godine. Koncem 18. st., te u prvom i drugom deceniju 19. st. za¬hvatili su Evropu napoleonski ratovi. Djevojke se nisu mogle re¬dovno udavati, jer su mnoge generacije muškaraca izginule. Tako su one ostajale neudate i do 28 godina. Saznavši za ovo, kao i za moralnu pokvarenost u Granici, izdaje Dvorsko ratno vijeće naredbu da djevojke stare preko 20 godina plaćaju poseban po¬rez. Konačno, one koje se nisu htjele udati, slali su na prisilni rad u tvornicu sukna u Turnju kod Karlovca."
Ovo Tkalčevićevo štivo me nekako zagolicalo. Znam da on to nije izmislio. To je znanstveno utemeljeno. Ono što mene ovdje zanima je slika Babine Grede, a i ostalih graničarskih sela, toga doba. Ruku na srce – ja mislim da je bilo dobro. Preko Save su bili Turci. Stalno je prijatila ratna opasnost, pa su se ljudi (dakle i muški i ženske – ovo moram pojasniti, jer ljudi su samo muški, kako se to kod nas kaže), neznavši koliko će još dugo živjeti, trudili iskoristiti svaku priliku ovozemaljskog užitka. Osim toga to ih nije ništa koštalo. I sam Tkalac veli, da je uzrok takvog ponašanja bila dobra materijalna baza stanovništva. To im je onda bila svojevrsna «kulturna nadgradnja», u koju je svakako spadala i glazba.
Eto, kako smo vidjeli, ovo je ponašanje «povijesno uvjetovano», tako bar «tvrdi» Tkalac, i to Babogrece (ili u ovom kontekstu možda više Babogredke) donekle opravdava.
Eto, to bi bila svojevrsna «povijest babogredskog ispoljavanja putenosti».
No vratimo se mojoj tezi.
Ali to je, čini mi se, preuopćeno. U svakom slučaju u jednom drugom kontekstu.
Moja je intencija onu moju tezu potvrditi i to analizirajući babogredske stare pjesme izašle na dva CD-a:»Stari glas» i «Konji bijelci», ali i nove tekstove pjesama Ilije Babić Andrinog.
Definicija erotike odnosno seksualnosti
Riječ «erotika» prema Riječniku stranih riječi Vladimir Anić / Ivo Goldstein (Novi Liber, Zagreb 1999) znači:»1.čulost, ljubavna strast 2. ljubavna poezija, literatura o osjećajnom životu prožetom ljubavi».
Ova grčka riječ, koja u prijevodu znači ljubav, ljubavna čežnja, požuda, ime je boga ljubavi u grčkoj mitologiji koji se zvao Eros, a bio je sin Afroditin. Potpunosti radi spomenimo i rimsku riječ Amor koja ima isto značenje. Amora se obično prikazuje kao krilatog dječaka s lűkom i strijelom ili s žičanim glazbalom lirom.
Riječ seksualnost, prema istom izvoru dolazi od latinske riječi sexus i označava «ukupnost sklonosti i pojava vezanih uz spolni nagon; spolnost».
ANALIZA POJEDINIH PJESAMA
Svaku pjesmu koju ću analizirati, možete poslušati na mp3-playeru na desnom boxu
1. AJD NA LIVO
Ajd na livo, ajd na desno, ajd na ono isto mjesto.
Dala bi, dala tri dukata mala - I dala bi crne oči sam da oće doći.
Šokac dida, Šokica sam sama - Šokačka me i rodila mama.
Dala sam i dat ću i sinoć sam i sad ću - Ja sam mome loli dala srce iz njedara.
Kaži meni golubice bijela - Koliko si ljubila švalera?
Tri put sedam i još osam, eto koliko sam - Ti se sjeti da si trideseti.
Mene pita moja mama štos radila s dikom sama? - Što si i ti i moj dada kad si bila mlada.
Zanimljivo je da su žene u svojim pjesmama otvorenije od muških; one skoro ništa ne kažu “kroz cvijeće” nego po noj staroj “što na um – to na drum”.
U pjesmi, ustvari kolu, “Ajd na livo”, koju doduše zajedno pjevaju i ženske i muški, tekstovi su ipak ženski.
Tu nalazimo žarku želju za dragim, pa ma koštalo koliko bilo: “dala bi tri dukata mala” pa čak i “crne oči, sam do oće doći”! Budući se iz ovoga teksta ipak još jasno ne vidi intencija te tako “užarne” djevojke, ona ide dalje i objašnjava čitavome svitu: “Dala sam i dat ću, i sinoć sam i sad ću”. Ovdje se između redaka očito čuje i inat. Ona se ne stidi, daje kad ona hoće. A inat je ipak slavonska vrlina. A da se ipak krivo ne shvati doda :”Ja sam mome loli dala srce iz njedara”. Dakle ona je gotova, zaljubila se dodna, ili kako bi se to u Bosni reklo “pala u sevdah k'o šljiva u travu”.
“Šokac dida, Šokica sam sama, šokačka me i rodila mama” djeluje pomalo rezignativno: eto taka sam, taki mi je bio đed, taka i mat' koja me rodila, pa onda ne mogu ni ja bit drugačija, bolja. Djeluje i kao opravdanje. Ona svoj “problem” proglašava generacijskim problemom. Važno je da se ona ne mora mijenjati, jer očito su joj takvi geni, a taj način života joj itekako odgovara! Moramo biti pošteni: a kome ovakav način ne odgovara, tko ne voli biti zaljubljen?
Kad ova pjesme nebi išla dalje bila bi to “priča” o jednoj zaljubljenoj djevojci, koja bi dala sve samo da njen dragi dođe, da ga može gledati. Bila bi time sretna i dala bi mu ama baš sve. Tko međutim ne poznaje mentalitet i “jezik” slavonski, posebice babogredski, taj bi “dala sve” mogao ograničiti na rečene “dukate” i na “srce iz njedara”; no to ipak nije sve. Dati sve ide daleko dalje, to znači potpuno davanje, tu nema ograničenja, to nema zapreka. To uključuje i ono “zadnje” – sex!
A da ova djevojka s tim nema problema, govori nam u narednoj strofi: na pitanje “koliko je ljubila švalera” (dakle koliko je imala ljubavnika; to nisu momci s kojima se zabavlja, to su uglavnom oženjeni muškarci dok je djevojka, ili pak mladići a ona udata žena, snaša), ona čak odgovara matematički: “tri put sedam i još osam, eto koliko sam”.Možda želi tog novog švalera testirati, želi vidjeti zna li on računati. Možda želi vidjeti da li je iz višeg sloja, možda ona u sebi računa svoju zaradu? A možda je njoj stalo samo do seksa? Dobro je i zapamtila, jer taj broj nija baš mali. Očito ima dobro pamćenje. I onda “tješi” toga koji joj je postavio pitanje:”Ti se sjeti, da si trideseti”! Sada one mjere tadašnje vlasti u Brodskoj kompaniji, koje se odnose na moral u Babinoj Gredi, izgledaju ipak opravdanima. Ako je to tako bilo onda nije čudo. Međutim “povijest” i iskustvo govore, da se ovakvim ženama nikakvim represivnim mjerama nije moglo stati na kraj. One su uvijek dobile što su željele, njihova fantazija je jako inovativna.
Posljednja strofa očito govori o odgoju. Na majčino pitanje “što s' radila s dikom sama?”, ona odgovara majci “k'o iz topa”:”Što si i ti i moj dada kad si bila mlada!” Dakle, što ti sad hoćeš od mene? Kao da ja ne znam što si ti radila. Ovdje se pjesma zaokružuje: genetski uvjetovan “problem”. Odgojne mjere majke, njena pedagogija ne uspjeva. Ovdje se uči na primjeru starijeg.
|
