NJEŽNOST U TRPLJENJU I UMIRANJU

Prošli su, dragi moji, evo ovi veliki, najveći kršćanski blagdani. Četiri smo dana razmišljali o posljednja Isusova četiri dana na zemlji. Sigurno nas je najviše impresionirao Veliki petak zbog Isusove muke i smrti. Međutim ja sam upravo toga dana razmišljao malo drugačije.

Na muku, smrt i uskrsnuće Isusovo, može se gledati s različitih stajališta. Do sada još u niti jednoj liturgiji Velikoga tjedna, niti u jednoj propovijedi nisam čuo ništa o nježnosti u svim tim staršnim i surovim događajima.

Prepuna dirljive nježnosti i ljudske topline je Isusova velikosvećenička molitva, njegov govor na Posljednjoj večeri u kojoj pokazuje svu ljubav prema Ocu i prema onima koje mu je Otac darovao.
Pranje nogu učenicima je opsobit znak ljubavi. Evanđelista započinje opis toga događaja riječima:“Jer ljubio je svoje koji bijahu u svijetu – ljubio ih je do kraja!“

Žrtva Šimuna Cirenca je trenutak u kojemu čovjek odlučuje pomoći bratu čovjeku nositi njegovu muku.

Još nježnija je gesta žene nazvane Veronika koja se usudila istrčati prez razularenu masu i vojnike i izvršitelje smaknuća, da bi Isusu otrla lice i omogućila mu da izdrži do kraja.

Briga raspetoga Krista za svoju majku, majku udovicu kojoj umire sin jedinac, za ženu koja prema propisima onoga vremena gubi sva prava i osuđena je na milost i nemilost ljudsku, izvanredan je primjer nježnosti i brige za konkretnoga čovjeka.
Još više boli i ljubavi skupilo se u trenutku kada majka prima u svoje krilo mrtvo sinovljevo tijelo. Sva nježnost beskonačne majčinske ljubavi pretočena je u posljednji zagrljaj i posljednji poljubac mrtvoga sina.

Isusov susret sa ženama u uskrsno jutro, a još više njegov susret s apostolima koji su se u strahu zatvorili, mjera je osjećaja prema ljudima. Isus, susrećući se s apostolima koji su ga ostavili i razbježali se, ne poziva ih na red, ne opominje ih i ne zahtijeva od njih dokaz buduće vjernosti, nego im upućuje riječi:Mir vama! i Ne bojte se!

Živimo u vrijeme očitih grubosti. Živimo u vremenu u kojemu se nježnost smatra nečim što je osobno i što se ne preporuča za javnu upotrebu. Živimo u vremenu u kojemu se blagost smatra slabošću, a sućut i razumijevanje nerazboritošću. Živimo u vremenu koje zanemaruje riječi Isusove poruke:Ne bojte se! Živimo u vremenu koje zanemaruje riječi Isusove molitve:Oče, oprosti im jer neznaju što čine! Živimo u vremenu koje zazire od Isusova pozdrava:Mir vama!

Na nama kršćanima je da u ovaj surovi svijet unesemo ljepotu, da unesemo nježnost. Dakako, ako vjerujemo u Boga Isusa Krista. Ako vjerujemo u onoga za kojega je na jednom mjestu u Svetome pismu napisano da je nježnost sama i milosrđe.

I kad bi trebalo nešto posebno zaželjeti u ovo uskrsno vrijeme, bilo bi najbolje zaželjeti nam da postanemo nježni, posebno prema onima koji su nam životom blizi i prema onima koji su nježnosti potrebni. Ne bojmo se pokazivati ljubav! Jer vremena je premalo i možda neće biti druge prilike!

- 00:10 -

Ukupno Komentara (6)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI