
Danas sam bio na selu kod svojih. Bilo je jako zanimljivo. Išli smo u polje moj did Stipa i ja. Dida Stipa ima konje i zaprežna kola, ima i traktor ali kad ja dođem onda mi tako …
Upregao je on svoga riđana pa smo otišli po sino - i to po najvećoj žegi. Dida kaže da je tako bolje jer onda sino dugo miriši. Obećao mi je da ćemo spavati na štaglju. Moja se mati strašno ljutila, kada je vidjela da sam gore na štaglju u rogovima i gazim sjeno .
A djed viče na nju – Ajd snajo šuti – nek se dite odmalena uči radit – pa će znat bolje poštivat ono što ima.
I tako je svaki put - njih dvoje na ratnoj nozi.
Oko pola četiri smo ručali. –
Dida mi je, da mama ne vidi, natočio u malu čašicu rakije. Kaže: Neće ti ništa bit´ pa radio si .

Moja je baka donijela mladoga luka iz bašče - i punu zdjelu sira i kajmaka na stol. To je neki drukčiji kajmak - a moj dida Stipa narezao kulina i šunke, miriši cjelo dvorište. Ručali smo u hladu velikog duda. Kaže moj djed: Da možeš dobro radit - moraš dobro i jesti. De se ti sinko napucaj toga – pa´ š vidit kako se prdi. Moja Baka ga grdi - de Stipa, vraže jedan šta tude pred snajoom i pred ditetom pričaš.
Stara ti ćuti, on je moj unuk i mora svašta naučit. Jel tako Robi – Šta baba zna. Sad ćemo mi lipo ić malo odmorit, a ima još puno posla. Baba će oko krava, a nas dvojica idemo na Savu moram povadit vršike. Navečer će se prasiti krmača, tu ćeš mi bit glavni pomoćnik.

Oko šest uvečer dida je uzeo veslo i krenuli smo pješice na Savu kroz cjelo selo. Djeda i mene svi poznaju. Malo sam se bojao kad je zaljuljao čamac. Ribe baš i nije bilo nešto malo bijele; jedna kečiga, amur i jedan somić . Bit će to dosta za moga jedinca .
Kada smo došli kući izveo je ždribca iz štale i rekao mami da se prikladno obuče da će sada ići jašiti - Znam ja snajo , da ti to voliš – Ali prvo moj unuk onda ti .
Ljudi moji koji je to doživljaj!… Kad sam ja zajašio na široka Rriđanova leđa i u ruke uzeo uzde - Pa kad je viknuo moj djed…. Ajdeee …Riđane…!
Taman kad sam mislio da ću spasti sa konja… čuo se djedov jaki zvižduk i konj se laganim hodom vratio k njemu. Vidio sam kako mu daje kocku šećera…
Ma to se ne može ispričat…
Oko devet sati počela se prasiti krmača. Moj djed Stipa mi je rekao da slikam to i da pokažem onima svojima u gradu da prasad ne raste na drvetu .
Ništa se ti ne boj, sve je to priroda sinko moj. Petnaest komada je oprasila, ali neće svi ostat čuo sam kako govori baki, puno je to, a nema toliko sisa.
Dežurali smo zajedno do pola noći. onda mi je moj djed rekao:
Ajde ti spavati, ja moram još ovo počisti . Evo ti deka i ajd´na sjenik
Zaspao sam ko mala beba.
Probudio me djed ujutro u pet - rekao diži se sinko kod nas ti nema spavanja do devet - to vi tamo na gradu možete cili dan … mora se raditi.
Išli smo u polje pokupit krastavce . Prije nego smo krenuli baka mi je dala da pijem mlijeka –da ne ideš gladan. Nije to mlijeko kao ovo iz tetrapaka, …Kad smo došli u polje moj je djed sjeo na blatobran od traktora a mene postavio za upravljač. Kaže: Vozi. U životu valja svašta znati, a kad budeš porastao i nemoj od majstora krasti alat, kradi mu znanje. Najvažnije je znanje - e da sam ja znao šta sada znam…
Ja volim svog djeda.
Autor: Vjetar u kosi
http://www.xportal.hr/profil/vjetar%20u%20kosi%20.aspx
|