II.
Lice ravnice
Dok prolazimo tako vlakom od Vinkovaca prema konačnom odredištu, našemu glavnom gradu ZAGREBU – zagledan u prostore i krajolike koji se smjenjuju u vidokrugu , sjetih se davno u notes zapisane pjesme, o istoj toj najdražoj ravni koja živi, skrivena bagetama komuše i prigrlljena snažnim rukama marnih i vrijednih gospodara .Podijeliti ću je sa vama, na isti način kao da dijelim koricu kruha nastaloga iz pšenicom zasijanih nepreglednih polja Slavonije.

Pogledaj ove bijele ravnice
(Slavonske )
Ti - kada budeš jednom
Prolazio, dolazio, odlazio,
Kada ti oči snene
Pogledom ne stignu
Dotaći sve čari njene
Znaj ja ću ti evo reći
Miriše ispod ovih snjegova
( Što je u bijeli veo odjenuše
I kao mladu za
Ples na vjetru zaprosiše)
Rumenilo crnice
Iz kojega
Klijaju i do neba visoko rastu klice
Plemenitosti
Vjere
Dobrote
Sinova ove naše ravnice.
III
Ovo nastavak ciklusa - lice ravnice - kroz stih, što je nastanjen u zvon praporaca obješenih oko vrata vranaca, u miris svježe pečenog kruha, gakanje gusaka šarenih …. rastao u duši pjesnika potom ugledao svijetlo dana da bi se vama darivao….
NEKADA DAVNO
U sobi
Petrolejka
Zidana peć…
Pucketa vatra
U polu tmini
A na kredencu
Vekerica
Što se inati samo… tišini

KRUŠNA PEĆ
Kroz ledenice
Zimske pletenice
Kroz inje
Srebreno..
U vrbike
I u šljivike
Sjećanja odlaze …
Put neba plava
Na Krušnu peć na
I jato guska šarenih
Što ispod peći
Noću obitava.
IV

.... Razapeti između sunca i crnice
Igraju tanac motikama klate,
Opanci,
Razapeti između sunca i crnice
Igraju tanac motikama klate,
Sve dok se crna sjena narasla ne raspukne
I ispružena u milijunima zvjezdica nestane
Zoru dočekaju.
Prašnjavi.
Oluja
Vjetar u lišću ive
Polje žuti i stasa
Nabrekli dlanovi miluju
mirise zreloga klasa
A Nebo potmulo tutnji
Negdje daleko iza šljivika
Crkvena zvona zovne
I Pljusak krupnih povika
A poslije svega potoci
Padinom srca poteku ,
I tvrda ruka miluje
Svu noć bjelinu meku.
Autor:
http://www.xportal.hr/profil/vjetar%20u%20kosi%20.aspx
|