Tijek života u zadruzi
Osim redovitih svakidašnjih poslova koji se, tako reći, odvijaju sami po sebi, posleni dan zapravo ne počinje dok se u jutro u avliji ne pojavi baća Marijan, a to je i ljeti i zimi čim grane sunce. Često već s kapijice gromoglasno zaziva: „Mato de'vo!,,, „Stipa de'no!,,, „Adame jes'ošo za svinjama?,, ili „Ge'e vaj?„te „ge'e naj?,,. Začas je već obišao i svinje i štalu i konje i zavirio u sobu, uzbunio čitavu kuću, po avlijama nastaje strka, snašanje, mukanje krava, skvičanje svinja, a kuvačica zna da mora požuriti s jelom, jer će sad prvi jutarnji poslovi biti gotovi i muškarci sjesti za froštuk.
Radnim danom ne jedu svi zajedno ni u isto vrijeme; obično je tako, da za sto sjednu najprije oni koji se nađu u kući kad je doručak spremljen; ostali kad tko stigne, ali ipak približno istodobno. Ljeti se jede u dvorištu pod kajsijom, a zimi u predsoblju. U sobi se prostire samo u naročito svečanim zgodama. Žene obično jedu iza muških, no to nikako nije pravilo. Sva djeca dobivaju svoj obrok prije odraslih, a prostire im se za niskom, okruglom sinijom, najčešće u kuhinji. Još su do nedavna i odrasli jeli za tom sinijom, no sada jedu za astalom. Nakon doručka kuća se polako smiruje: muškarci se razilaze svaki za svojim poslom, a u kući uz djeda Miju i malu djecu ostaju same žene, obavljajući svoje redovite, dnevne, kućne i obiteljske poslove, dok u kuhinji kuvačica uz još jednu snašu priprema ručak.
U vrijeme žetve, okopavanja i berbe kukuruza - pri čemu obično sudjeluje gotovo sva kućna čeljad - kad još i djed Mijo s majom na kolima ode s ručkom na njivu, kuća opusti kao da je izumrla. Na njivi, čim ručak stigne, posao se prekida pa ručaju svi zajedno. Kad je ručak u kući, jedu otprilike u isto vrijeme, ali su rijetko kad svi za stolom. Tek na večeri znaju biti gotovo svi, iako se s jelom ne čeka nikoga. Jedino nedjeljom i blagdanom ručaju istodobno, pa se tada od svakoga očekuje da bude u određeni sat kod kuće. Ipak ni tada ne sjedaju svi za isti stol, jer tako velikog u kući i nema, već jedan dio ukućana, obično manja skupina ženskog dijela zadruge, jede za drugim stolom. Badnja večer jedini je čas čitave godine kad se, makar i kratkotrajno, za istim stolom nađe čitava zadruga od njenog najstarijeg do najmlađeg člana.
Starija braća - Marijan, Ivo, Mato i Stipa - vrijeme nakon večere koriste za dogovor o sutrašnjim poslovima, a Marijan tada zapitkuje ovog i onog što je tijekom dana radio i uradio, što ima nova na stanu, kako napreduju usjevi i stoka i o svemu onom što sam nije dospio vidjeti i obići. To je vrijeme kad svrati i komšija, bilo po poslu, bilo samo na divan, a često to biva jedino razdoblje u danu kad se osim o poslovima progovori i o čemu drugom. Ljeti, kad se radni dan otegne od rane zore do kasne večeri, takvi razgovori ne traju dugo; svatko se umoran od posla žuri na spavanje. Priliku za to više pruža zima, kad ima dana da se u kući tako reći ne radi ništa, barem koliko se to odnosi na muškarce. Oni se tada preko dana vrzu po avliji popravljajući štogod u kolnici, na oruđu ili kolima, ili se pak bave pletenjem košara i sepeta, za koje se već u jesen na Savi nabere vrbovih šiba. Stoga je zimi mnogo življe u velikoj sobi. Ovdje se rado zadržava i onaj tko u njoj nema pravog posla, jer se soba čitave zime stalno i dobro loži. Ipak, ovo je i zimi u prvom redu ženska prostorija. Već prije Božića postavljaju se u njoj stative za kojima marljive snaše tkaju po čitav dan, a katkad i do kasno u noć. Ako se slučajno iz kuće oprema koja mlada, dočekuju tkalje za stanom (il kako se to po šokački kaže: stativama)i sitne sate. Katkad se zimi, uz domaće, u sobi okupi i čitav komšiluk, a to bude osobito kad se čija perje. Za ove današnje mlade moram ovo prevesti: vaši današnji susjedi su naše bivše komšije. Žene tada posjedaju naokolo dugačkog stola na kojem je brdo perja, stariji se muškarci okupe u manje skupine pričajući ili kartajući, a mladi oko šaha. Tom prilikom baća Marijan uvijek ponudi vina i rakije.
Koliko se čini, u zadruzi Živić-Krlavini vlada sloga, međusobno povjerenje i poštivanje starijih. Odnosi starijih i mladih još su zadržali značajke starih tradicijskih shvaćanja, kad je dovoljno da stariji nešto naredi ili zabrani samo jedanput i da bude siguran da će mlađi bez pogovora poslušati. Sam baća Marijan u svom upravljanju ne pokazuje nekih apsolutičkih težnja; kad treba rado se posavjetuje s ostalim ukućanima. Dovoljno je pametan da zna kako kuću može na okupu zadržati samo poštujući ličnost pojedinca, a nikako silom. Zbog toga i nije potrebno niti novac niti drugu imovinu ni pred kim sakrivati ni zaključavati.
U kući je u posljednje vrijeme bilo nekoliko svadbi i nekoliko rođenja. U tim je zgodama sudjelovala čitava zajednica i radom i novcem. Mladu, dakako, za udaju oprema u prvom redu njezina mati, ali je zdušno i obilno pomažu i svi ostali, te se i ne pita čija se kćer udaje. Isto je tako i kad se dijete rodi ili kad se tko razboli, a novčani se troškovi u svim takvim slučajevima podmiruju iz kućanskog. Slično je i u pitanjima odgoja djece, te se i tu, uz roditelje, o njima jednako brinu i svi ostali. Ako je majka zaposlena u polju ili je reduša, već će se naći jetrva ili strina koja će dijete nahraniti ili se pobrinuti da ne zakasni u školu. Ako dijete treba kazniti, majka ili otac neće zamjeriti ovoj strinki ili onom čiki ako ga lupne ili izgrdi, a djetetu ne pada na pamet da se ode potužiti majci. Općenito, što se tiče položaja samih pojedinih obitelji unutar zadruge, u koliko i postoji neki jači osjećaj pripadnosti ovoj ili onoj od njih, taj je u odnosu prema osjećaju za cjelinu veoma slabo ili nikako izražen, pa se u dnevnom životu i radu i ne zapaža tko je kome muž, tko žena ili tko mati kojem djetetu. Ova pripadnost pojedinim obiteljima postaje vidljivija tek u trenucima odmora i dokolice, kad muž sjedne do žene, da s njom nešto povjerljivo porazgovori i kad majka konačno dospije na krilo uzeti svoje dijete.
A kad je već rič o životu u zadrugi onda ću vam ispripovidat jedan istinit događaj iz jedne zadruge iz mog sela. U velikoj sobi, koja je bila ko manja kasarna, spavala je sva čeljad zadruge, mlado i staro. Tuna se istom bijo oženijo i sad čeka da svi pozaspu pa će onda i on sa svojom mladom snašom. I kad je on mislijo da je i dada zaspo, počme on dirat svoju snašu. A ona se nećkala, jer ni bila sigurna daj dada zaspo. A Tuna da provjeri pita:"Jel, dada, s šta ćemo sutra radit?" A dada mu kaže:" De ti Tuna, najprije svrši tvoj večerašnji poso, a sutra će mo već vidit šta ćemo radit!"
Nastavak slijedi 
|
