JEDAN DAN ILI CIJELI ŽIVOT - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

28.12.2006., četvrtak

JEDAN DAN ILI CIJELI ŽIVOT

© Mata Petričević Blažićev Babina Greda

Svakoga dana moj djed i baka ustaju vrlo rano i odlaze u štalu. Meni je takvo rano ustajanje neshvatljivo, ali djed kaže: - Marva je marva i ne može čekati.

Kad namire marvu, idu na fruštuk. Baka priprema čvarke, djed čeka i odmara pijuckajući rakijicu. Nakon fruštuka moj dobri djed upreže konje u kola i ide na njivu dovesti hranu za idući dan. Baka kod kuće posrema kujnu, a ako je lip dan otvori pendžere da ugrije i prozrači sobe. Onda žuri pomesti drum i avliju jer: - Po tome se vidi koja je žena vridna, a koja ne.

Baka suče rukave pa opet u kujnu jer brzo će podne pa treba pripremiti užinu. Djed se vraća kola punih sina, trave, kukuružnjaka i repe. Ispregne konje, a onda ide za mirisom iz bakine kujne. Topli se domaći kruv puši i mami već umornog djeda na užinu. Poslije dobre užine mora malo prileći da se hrana slegne. U predvečerje će zatvoriti marvu u štali.

Neumorna baka pegla rubine, oplećke, marame, pregače i slaže u šifonjer. Oni uvik imaju posla. U proljeće siju na njivama, u jesen skupljaju ljetinu i pripremaju za zimu. Kada zima dođe, malo im je lakše. Onda su više kod kuće pa se stigne u zimskim dugim noćima uz toplu peć s komšinicama sjediti uz ručni rad i pričati. Jedne šlingaju, druge heklaju, neke vezu.

Danas je toga malo. Baka često zna reći da je prije sve bilo ljepše, a djed joj uvijek odgovori:
- Babo moja, kad smo bili mlađi.

Ponekad ih ne razumijem, mislim da ne bi više morali tako puno raditi, a onda pomislim da oni drukčije ne bi znali. Ni htjeli.

Matea Damjanović, VII. r.
Osnovne škole Augusta Cesarca
Ivankovo

- 00:30 -

Ukupno Komentara (4)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	prosinac, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008