19.12.2006., utorak

Komentari

BIJEDA SVIJETA JE BIJEDA SRCA




Dostojevski u jednoj noveli govori o jednom mladom čovjeku koji je razočaran zbog bijede u svijetu. Duboko je razočaran što među ljudima ima toliko mržnje, zavisti, ljubomore i ratova. Zbog toga je zaključio, razignirajući nad ovako teškim stanjem svijeta, dokrajčiti svoj život. Jedne večere sjedi u svojoj sobi a pištolj, kojim se želi ubiti, stavio je na stol.


Razmišljajući o zlu svijetu je zaspao. Sanjao je da ga drži neka jaka ruka koja ga nosi na neku drugu planetu. Tamo susreće ljudi koji žive u potpunom miru i skladu. Nema svađe, ne nastaju nikakvi konflikti. Nema ratova, nema krvoprolića. Svatko pazi na drugoga. Vlada krasno stanje kao u raju. Začuđen ovako velikom srećom hoda planetom, ali otkriva nešto strašnoga. Svagdje, gdje je došao, započeše odjednom male razmirice i nesporazumi i brzo prerastaju u konflikte i svađu. Gdje god je došao ljudi se više ne razumiju. Sve ga je ovo uplašilo pa se probudi i vidi da je u svojoj sobi i da na stolu pred njim leži pištolj.

Shvatio je da sva bijeda svijeta, velika nepravda, more krvi i suza, bijeda i patnja počivaju u njegovom srcu. U ljudskom je srcu sva podvojenost i nesreća svijeta.

Svojom malom novelom Dostojevski je htio reći: Bijeda svijeta je bijeda srca. Ratovi počimaju u prkosnom, plašljivom i moći željnom srcu.


„Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega.“

(Jeremija 2,19)




- 00:10 -

Ukupno Komentara (3)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008