
Nasmiješene plave oči, rumeni obrazi, blijedoružičasti ten i osmijeh upućen baš meni. Kosa joj pokupita u cup i uvezana u kubu. Obučena je u svečanu nošnju s niskom dukata oko vrata.
I dok sam tako promatrala uokvirenu fotografiju, prekide me glas:
"E, dite moje, nisam ja bila uvik 'vako stara! To ti je moja slika iz svatova. Udala sam se ja za svog Ivu i prije 50 godina došla u njegovu kuću. U kući su me dočekali mama i dado. Iva je bio sin jedinak. Lipo su me dočekali, ne mogu se potužit. Slagali se mi dobro, al' sve po dadinoj komandi. A ja mlada i voljela se dokazat da sve znam i da sam vridna. Kad treba na njivu, Iva prvi, a ja za njim. U štagalj opet Iva i ja, u štalu Iva i ja, u bašču ope' zajedno. Sad u kuću, sad namiri, na'rani, očisti, pomuzi, operi.... Svi pričaju kako smo vridni, a nama drago pa još bolje i poletnije radimo.
Radili smo ko robovi... Ma, Iva bio šuteći... Što god dado il' mama kažu, on samo kimne glavom i radi. I ja za njim. Navukla sam se ja ampera vode, oboraka brašna, nakopala se i bašča i njiva. Kad dođeš umoran i tih, ideš na jelo. Ne mo'š reć' da mama nije dobro kuvala. Mama j' bila prava reduša. A ja mogla pojest, Bože sveti... Bilo me stid nasut kol'ko sam mogla pojest, pa sam sutradan rekla Ivi da mi još naspe, da se najedem. U sebi sam mislila 'valjda će Iva progledat kad dado umre'... Al', opet, bilo je nama lipo. Radili smo puno, al' smo se puno i smijali. 'Odali smo svuda, a u zimsko doba u kući šlingaj i vezi. Izrodila sam ja četvero dice, ot'ranila i', školovala. Fala Bogu, svi su živi i zdravi. Dobro im je u životu. Prije se ni' živilo ko sad. Sad ni'ko ne poštuje mamu i dadu. Ni'ko s nikim ne može živit. Onda je bilo bolje, slušo se jedan gazda, a sad je sva'ko svoj gazda. I ni'ko nikog ne sluša.
Al' nek' sam ja dočekala svoju unučad i sad lipo uživam u njima."
Snaš' Liza, tako je svi zovu pa i ja, skoro je zaplakala bacivši pogled na staru fotografiju na zidu, al' joj u krilo dotrči unučica i ona se samo široko osmjehne prigrlivši je svojim toplim staračkim rukama.
Zrinka Džoić, VI. raz.
Osnovna Škola Mate Lovraka
Županja
|