06.11.2006., ponedjeljak

Komentari

POGRIJEŠIO SAM - OPROSTITE

Čini mi me da sam već negdje napisao, da je moje životno geslo izreka jednoga francuskog filozofa (kojemu nažalost nisam zapamtio ime) koju sam čuo još u gimnaziji, a koja glasi:“Čovjek nikada nije veći nego kad prašta i za oproštenje moli!“

Eto sad sam ja taj koji moli za oproštenje. O čemu se radi?

U subotu, kasno navečer, netko mi pošalje MSN adresu i pita da li ga želim uvrstiti u moje kontakte. Adresa je bila toliko „iscifrana“ i nečitka ali sam se, ne misleći ništa lošo, javio. S druge strane je bio Slavonac iz Požege koji živi u Beču. Njegova fotografija je odavala dječaka, međutim, to znadete i sami, te fotografije obično nisu aktualne. Moja jeste. I kad smo došli do starosti (ja sam mu rekao koliko sam star a on napisao da ide u školu) smo prekinuli. Zapravo na moje podatke o starosti se više nije javio. Time je za mene taj „razgovor“ bio završen.

Poslije pola noći na post se javi komentarom „Zamišljena“ i još jedna osoba, čije sam ime zaboravio, i izražavaju zabrinutost zbog moga dopisivanja s djecom. Najprije nisam shvatio o čemu se radi. Nisu ostavile link da mogu otići na njihove blogove, pa sam sinoć ta dva komentara izbrisao. I tek sam tada shvatio da su se komentari najvjerojatnije odnosili na taj kratki „razgovor“ s tim dečkom iz Beča.

Razumijem roditelje koji se brinu o svojoj djeci glede pedofilije. Hvala Bogu da reagiraju na vrijeme i da imaju uvid u to što im djeca na computeru rade. Moje je ime, i to pravo ne samo blogersko, svima poznato. Nemam se razloga skrivati, jer svakome, ama baš svakome želim samo dobro. No ovim dvjema ženama sam dužan ispriku zbog toga što sam izbrisao njihove komentare. Ako si samo malo daju truda i pregledaju moj blog, ali ne samo zadnje postove, moći će, na osnovu onoga o čem sam svakodnevno pisao, vidjeti, što je moj životni stav.

Volio bih da se opet jave.



- 13:05 -

Ukupno Komentara (17)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008