02.10.2006., ponedjeljak

Komentari

Kruh nade


Image Hosted by ImageShack.us

Nakon smrti profesora medicine spremaju njegova tri sina kuću, budući im je majka umrla dugo prije oca. Otac je do svoje smrti imao domaćicu. U očevoj ranoj sobi nađoše sinovi uz mnoge skupocijene stvari u jednom ormaru kao kamen tvrdu polovicu kruha. Domaćica je znala o čemu se radi.

Prvih poslijeratnih godina profesor je bio teško bolestan pa mu jedan prijatelj pošalje polovinu kruha da profesor ima bar nešto za jesti. Međutim profesor se sjetio mlade kćerke svojega susjeda, pa tu polovinu kruha pošalje njoj. Ali susjedova obitelj ne htjede kruh zadržati za sebe, nego ga pošalju jednoj staroj, siromašnoj udovici, koja je stanovala u jadnoj sobici u potkrovlju njihove zgrade. Ova sirota udovica međutim odnese kruh svojoj kćerci, koja je živjela sa svoje dvoje male djece par kuća dalje, jer djeca nisu imala što jesti. Mlada je majka, dobivši kruh, odmah pomislila na profesora medicine koji je bio teško bolestan, jer je on od smrti spasio njenoga sina i za tu uslugu nije htio uzeti novac. Sada je bila prigoda da mu se zahvali, pa kruh odnose profesoru.

„Kruh smo odmah prepoznali“, reče profesorova domaćica. “još je na njemu bila mala papirnata etiketa.“ Kada je profesor svoj kruh opet držao u ruci reče:“Sve dok među nama žive ljudi koji se ovako ponašaju, ne moramo se bojati za našu budućnost. Ovaj je kruh mnoge zasitio iako ga nitko jeo nije. Ovaj je kruh svet. On pripada Bogu!“ I stavi ga u ormar. Češće ga je znao pogledati a posebno kada je gubio nadu. Bio je to kruh nade.

„A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.“
2. Pavlova poslanica Korinćanima 9, 10-11



- 00:20 -

Ukupno Komentara (8)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< listopad, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008