
Priča jedna stara indijska priča, kako je jednom u Ugandi jedan visoki državni službenik pao u nemilost kralja. Za kaznu kralj ga dade zatvoriti na gornjem katu jednog visokog tornja. Jedne je noći, za vrijeme mjesečine stajao na prozoru i čeznutljivo gledao duboko u dvorište i ugleda svoju ženu. Rukama mu je davala nekakve znakove i dodirivala zid tornja. Pun očekivanja gledao je u ženu i razmišljao o tome što to ona hoće. Njene tihe riječi nije mogao razumjeti. Ali žena je imala plan. Na jednoga je kukca, čija je ticala namazala medom, pričvrstila tanku svilenu nit, i stavila ga, glavom okrenutom na gore, na zid tornja i to ispod mjesta gdje je visoko gore kroz gitere gledao njen muž. Kukac se lagano penjao slijedeći miris meda i tako dospio do vrha tornja i do zatočenika. Kada ga je ovaj ugledao i vidio tanku svilenu nit, shvatio je o čemu se radi. Pažljivo ju je skinuo s kukca i počeo polako vući. Na svilenoj je niti bio pričvršćen konac, na koncu špaga a na špagi konopac. Zatočenik ga pričvrsti za prozor i po konopcu se spusti. Oslobodio se! Sav sretan zagrli svoju ženu i zajedno nestanu u noći.
Ponakad naš život visi na tankoj svilenoj niti. Ali dosjetljivost ljubavi iz ove tanke niti može isplesti debeli konopac spasa.
“…hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas…“
Pavlova poslanica Efežanima 5,2
|