Bog može - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

24.09.2006., nedjelja

Bog može

Nije bio velik ali ni jako malen. Bio je sasvim normalan kamen na rubu nekoga polja. Već dugo, jako dugo, skoro oduvijek je ležao tu na jednoj manjoj kosoj usvisini iznad sela. Kamen je vodio zapravo skroman život između polja i puta neometan od užurbanog života sela. Jednoga dana čuje u sebi neki glas:“Ti bi zapravo mora biti na sasma drugom mjestu, dolje, tamo gdje put stiže u selo, kraj starog mlina gdje se djeca igraju u potoku!“ Kamen se energično opirao ovome glasu:“To je nemoguće! Ja sam kamen i ne mogu se pokretati. Nisam ja ptica da mogu letjeti, nisam puž da pužem, nisam vjetar koji nosi sve pred sobom!“ Tako je govorio kamen. Ali glas ga unatoč toga nije napuštao što je kod kamena izazvalo još žešći otpor protiv bilo kakve promjene.

Jednoga dana na obližnjem brdu stvori se nevrijeme. Sijevale su munje, oluja je navukla guste tamste oblake koji su se praznili prolomom oblaka. Potoci su postali rijekama i izlijevali se. Prljava žuboreća voda tekla je i najmanjim putićem, i onim na kojem je kamen imao svoje čvrsto mjesto. Ali kamen se snazi vode nije mogao oduprijeti pa ga voda ponese. Uzput je izgubio par uglova, zadobio koji udarac, malo mu se promijenio oblik ali i mjesto. Kada je prestalo nevrijeme ustanovio je da se nalazi upravo na onom mjestu o kojem mu je govorio glas, kraj starog mlina gdje se djeca igraju na potoku. Kamen zapravo nije točno ni znao kako je ovdje dospio. Ali sad je tu i tu će ostati.

Kako nam se često nemogućom čini svaka promjena u našem životu. Kako nam se često čini nemogućim slijediti svaki „glas“ Božji.

"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguće!“
Jeremija 32, 17

- 00:10 -

Ukupno Komentara (9)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008