20.09.2006., srijeda

Komentari

UZ BOLESNOG DRUGA

Image Hosted by ImageShack.us

Danas je, dragi moj blogeri, dragi moji virtualni prijatelji, za mene poseban dan. Na današnji je dan prije godinu dana izašao iz bolnice moj prijatelj, moj drug. Moram vam objasniti da je kod nas Slavonaca, Šokaca drug više od prijatelja. Nema tu dakle ničega iz onih "dirigiranih drugarskih" vremena. Izašao iz bolnice, pa što? Ništa posebno, možda će netko reći. Ali kada se sjetim tih dana brige, tuge i neizvjesnosti, onda je to za mene itekako važan ali i sretan dan. Ovu sam pjesmu napisao prije, dok je još ležao u bolnici. Možda će vam ona bolje reći što su za mene bili ti, a što današnji dan. Naslov posta je naslov pjesme. Nećete mi zamjeriti ako danas posebno pozdravim moga druga i poželim mu puno zdravlja.

Dok vani dugo kiša pada,
u srcu se smjenjuju strah i bol,
a grudi mi hoće pući od jada.
Ja sjedim uz bolnički krevet tvoj.

I htio bih ti samo držati ruku,
nježno ti otirat’ mokro čelo vruće,
ne bih ti govorio moju muku,
samo sjedio s tobom kao kod kuće.

Možda bih izdržao malo tako,
dok prva mi suza kanula ne bi,
a onda bih morao zaplakti jako,
jer bol tu ne mogu sakrit’ u sebi.

Ne sjećam se kada sam bio 'vako jadan,
kad bol u grlu zastane k’o led,
jesti ne mogu a nisam gladan,
a strah u grudima ječi k’o mjed.

Nekad sam uplašen, žalostan bio,
kad glas tvoj do mene dopro nije,
bojao se, pa i kada nisam htio.
Ali kad srce boli oko se ne smije.

Sve je to danas kao u vodu palo,
sve su to bili nekakvi sitni jadi,
danas kad mi srce nije stalo,
kao da ga strah iz grudi vadi.

Al’ kad sam ti danas čuo glas,
krotio suze da ne teku od sreće,
i pitao: Bože, što će biti od nas,
zar više k’o prije biti neće?

Zato me ne pitaj prijatelju dragi,
zašto bolestan ti si a mene boli,
zašto se ti znojiš a mene spopali jadi?
Zato što se prijatelja voli!

I danas cijeloga dana molim Boga:
Usliši, Oče dobri, spasi stvorenje svoje,
ozdravi dragoga druga moga.
Jer on je dobro tvoje i moje!




- 00:01 -

Ukupno Komentara (15)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008