12.09.2006., utorak

Komentari

Prestani!



U jednom se supermarketu pred blagajnom stvorio dugačak rep. Jedna starija dama upravo plaća svoj račun. Iz nje mlada majka s dječakom i punim kolicima. Dječak, sav nestrpljiv i ohol, namjerno gura svoja kolica ovoj starijoj dami u noge. Prvi puta je ona preko ovoga uljudno prešla. Ali dječaku to nije dosta. Onda mu reče:“Zar nemožeš prestati? Nemoj, molim te, to me boli!“ Ali dječak kao da je i ne čuje, već opet svojim kolicima udara u noge ove starije dame. Tada se ona okrene majci ovoga dječaka i reče joj:”Hoćete li, molim vas, reći svome sinu da već prestane?“ Majka joj bezobrazno odgovori:”Moj je sin odgojen antiautoritativno. On sam zna kad treba prestati!” Stara je dama ostala bez riječi. Dječak i dalje igra svoju igru, a majka se samo smije. Iza majke je u repu stajao jedan muškarac s ovećom čašom punom meda. Sav miran on otvori čašu i sav med izlije majci na glavu, dok su svi okolo njih pljeskali. “I ja sam antiautoritativno odgojen”, reče mirno.

Ovakovo ponašanje ovoga dječaka i njegove majke slika je zablude, koja se ne očituje samo u malim stvarima. Mislimo da znamo kad trebamo prestati.

Naš stomak pripada nama, tijelo je naše, život je naš, vrijeme je naše, novac je naš. Mi znamo kad trebamo prestati griješiti. Ali kad trebamo prestiti s naoružavanjem i abortusima, s humangenetikom i umjetnim čovjekom, s rastom gospodarstva i opterećenjem prirode? Mi smo odgojeni bez autoriteta. Samo mi znamo kad trebamo prestati. Čak neki misle da znaju kad trebaju prestati živjeti jer im život više ne pričinjava zadovoljstvo. Ali, dragi moji, to je velika zabluda! Mi za život trebamo mjerila i autoritet koji sežu iznad našega malog horizonta zadovoljstva.

Bog nam u svojoj ljubavi i mudrosti želi reći kad trebamo prestati, kako nebi drugi, mi sami pa i sve od Boga stvoreno, pretrpjelo štetu. Da li će mo prestati slušati Boga i odgovarati njegovoj ljubavi? Možda će nam netko istresti na glavu čašu meda kako bi uvidjeli, da tako više ne može ići.

“Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti!”


Prorok Izaija 55,3



- 00:09 -

Ukupno Komentara (13)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008