
Ljudski život nije jednostavan. Nikada nema samo jednu stranu nego živi od većeg sklopa. Život je moguć samo kao mreža i odnos. Procesi,fino prilagođeni jedan drugome i svakom određene funkcije naš su život. Za to je najprikladnija slika drvo.
„Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod!“
Prorok Jeremija, 17, 7-8
Korjen drveta i plodna zemlja u kojoj se širi, tvore jedan sklop. Drvo uz vodu može uspjevati. A gdje se nalaze korjeni našeg života? Da li smo ih pustili duboko u riječ Božju, u njegovu neizmjernu ljubav, ili živimo u pustinji ljudskih zabluda? To što se puno stabala života jako brzo osuše nije samo zbog jakoga sunca i njegove žege. Sunce sija na sva stabla. Posljedica je to manjka vode za životne korjene. I nas pogode sušne godine bolesti i usamljenosti, tereta i briga. Drvo na vodi se o tome ne brine. Čovjek na izvoru života, ukorjenjen u Isusa Krista, u njegovoj riječi, ne gubi svoju zelenu haljinu nade i sigurnosti.
Iz malog, sitnog sjemena može izrasti ogromno stablo s prekrasnom krošnjom i izvanrednim plodovima. Može. Ako je sjeme usijano na pravom mjestu i ako se razvija i raste iz Božje snage i ljubavi. Sve ovisi o plodnom tlu našega života. Zamisliti stablo bez dobroga tla je apsurd. Zamisliti čovjeka bez ljubavi Isusove i njegove životne snage nemoguće je. Tko se osloni na Isusa i crpi svu svoju životnu snagu iz odnosa s Kristom donijeti će dobar plod kao i dobro drvo.
|