
„Milostiva gospođo, kako Bog gleda na moj život?“ upita jednom Clemes Brentano (1778.-1842.), njemački pisac i jedan od glavnih zastupnika heidelberške romantike, svoju dobru poznanicu, religioznu pjesnikinju Luise Hensel. Ona mu krasno odgovori:“Moj gospodine“, reče ona, “Bog na vaš život gleda kao na biser koji je pao na zemlju!“
Luise je time htjela reći dvije stvari. Čovjek je u Božjim očima biser. Ali taj je biser iz ruku Božjih pao u blato zemlje. Svaki je čovjek u Božjim očima skupocjen i vrijedan. Svaki je život biser i dragulj pred Bogom. Svaki je čovjek blago pred Bogom i jedincat je. Ali njegov sjaj i njegovu vrijednost prekrio je kal ovozemaljski i prljavština grijeha.
Ispali smo iz našeg predodređenja, a to je zrcaliti Božju slavu. Mi smo još uvijek biser, u dubini našega bića još je uvijek naša vrijednost i skupocijena jedincatost, po volji Božjoj smo Njegova slika na koju nas je On stvorio, ali pali smo na zamlju, u blatu, u igubljenost. Naš život ne zrcali sjaj Božji nego teret zemlje i prokletstvo grijeha.
Ali Bog svoju djecu ne ostavlja u blatu, ne ostavlja nas da propadnemo u grijehu i da se raspadnemo na zemlji. On traži svoje bisere, diže ih, čisti i ponovno im vraća sjaj. Nije li ova za nas radosna vijest? Isus na zemlji traži svaki pojedini biser . Želi ga uzeti i očistiti i opet uspostaviti njegov sjaj i njegovo predodređenje.
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!”
Matej 11,28
|