„...kako na nebu...“ - SLAVONIJA U SRCU I DUŠI - Blog.hr

13.08.2006., nedjelja

„...kako na nebu...“

Ka(k)o na nebu osjećaju se zaljubljeni, ljudi na godišnjem odmoru, dobitnici – jednostavno ljudi koji su jako sretni. Ali ove tri riječi su dio molitve Gospodnje, molitve kršćana:

„Oče naš … budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zamlji“.

Ova nam rečenica objašnjava, što je to ne nebu tako nebesko. “Nebo” – pod tim se ovdje misli na Božju dimenziju, njegov, nama nevidljivi, svijet.

Ta rečenica znači, da tamo već sada vlada volja Božja – i to je nebesko: to ljude čini sretnima i zadovoljnima.

Volja Božja ljude vodi k miru i daruje im zadovoljstvo, spokoj. Odbija od nas nesreću i brine se za pomoć i našu skrovitost.

Tako djeluje volja Božja – a u „nebu“ nije nitko tako glup da bi tu volju ignorirao i sam sebi štetio.

Među nama ljudima izgleda ponekad drugačije. Zbog toga molimo, da i među nama, ovdje na zemlji, bude volja Božja, da nas ona dovede do cilja:„Oče naš … budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zamlji“.

Kada bi volja Božja bila na zemlji onda na njoj nebi bilo nepravde, patnje i boli, nebi bilo ratova, ničega što ovaj svijet čini tako neizrecivo nepodnošljivim. Ali za nesreću ovoga svijeta nije kriv Bog nego mi ljudi sami, jer ignoriramo volju našega nebeskoga Oca.

Pa zašto onda On protiv toga nešto ne učini?

Bog se ne nameće. On nam ne nameća svoju volju. On ne primjenjuje silu kako bi nas zadržao uz sebe, kako je to Isus u prispodobi o „izgubljenom sinu“ slikovito objasnio.

Onaj, tko dragovoljno kaže:“ Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zamlji!“, taj je spozano da volja Božja nije nešto proizvoljnoga, fakultativnoga, nego da ona stoji na visokoj razini, koju mi nikada nećemo dostići.

- 00:04 -

Ukupno Komentara (10)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:
RATAR I BEKRIJA

Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR

Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT

Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter

«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić

PJESMA SLAVONIJI

Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!

Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

Design Kenguur 2008