23.07.2006., nedjelja

Komentari

Bijeg pred sudbinom




Jednom je u Kini živio jedan car. Jedne večeri šetao je terasama svoga velikoga dvorca i radovao se ljepoti tolikog cvijeća i uživao u mirisu tisuća ruža. Odjedno se pred njim stvori njegov glavni vrtlar, padne caru pred noge i zavapi:“O, gospodaru moj, saslušaj me i usliši! Upravo, dok sam zalijevao cvijeće na donjoj terasi, iza jednoga stabla pojavi se smrt i poče mi prijetiti. Siguran sam da mi ne želi dobro. Posudi mi, gospodaru, tvoga najbržega konja, koji je brži od vjetra, i dopusti da pobjegnem u Čangu, u tvoj najudaljeniji dvorac kojeg si sakrio u brdima. Tamo mogu još prije izlaska mjeseca. A smrt me tamo sigurno neće pronaći.“ Nato mu odgovori car:“ Uzmi konja! Moramo sve poduzeti kako bi sačuvali život.“

Vrtla odmah otrči u štalu i uskoro se samo čuo brzi topot galopirajućega konja. Car je utonuo u misli i dalje šetao svojim terasama, kad odjednom i on u sredini velikog grma ruže ugleda smrt. Ali car se nije uplašio nego je napao:“Zašto si uplašila mog vrtlara i prijetila mu?“ Smrt mu se pokloni i reče:“Uvaženi gospodaru, oprosti mi. Ali nisam ja prijetila tvome vrtlaru. Kad sam ga neočekivano vidjela među tvojim ružama nisam mogla a da se ne začudim. Jer danas u jutro sam dobila nalog od velikog gospodara neba i zemlje, da danas uvečer pri izlazsku mjeseca u tvome dvoru u Čangi, uzmem tvoga vrtlara. Zato se čudim da sam ga ovdje srela, tako daleko od tvoga najudaljenijeg dvorca!“

Car se tada s puno poštovanja pokloni gospodaru života i smrti. Dugo je gledao u cvijet jedne ruže i mislio:”A moj vrtlar bježi na najbržem konju kojega nitko nemože stići, bježi od sudbine u susret sudbini!”


Vama koji redovno ili često čitate moje postove biti će možda neobično, što na kraju nisam citirao ništa iz Biblije, što nisam izravno spomenuo Boga. Nisam. Neki mi dan reče jedan naš bloger da pišem propovijedi. A zna se tko drži propovijedi. Dakle, budući da nisam „pozvan“ držati propovijedi, ja ću od sada pisati pričice prema onoj Isusovoj:“Tko ima uši da čuje, neka sluša!“

Želim vam lijepu nedjelju!

- 01:21 -

Ukupno Komentara (4)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008