
Četiri se dječaka igraju na obali jezera. I kad je igra bila najbolja jedan od njih padne u vodu. Prijetila je opasnost da se utopi. No najvećem od njih nekako je uspjelo izvući ga na obalu i spasiti. Kada su kasnije svu četvoricu pitali što su radili reče prvi:“Nesretno sam pao u vodu!“ Drugi reče:“Ja sam ga izvukao!“ Treći dječak pak:“Ja sam držao ovoga najvećega da se on pri spašavanju ne poklizne u vodu!“ I konačno onaj najmanji:“Ja sam glasno vikao!“
Ovakvi dječaci okružuju nas bilo gdje se mi „igrali“. Nije nažalost rijetkost da netko od susjeda, poznanika ili prijatelja, nas samih, dospije u nuždu. Lako je raspravljati o razlozima nečije teške situacije. Umjesto da pomognemo mi ili jednostavno šutimo, kao da nas se to nimalo ne tiče, pa čak ako je u pitanju i bliža nam osoba. Ili pak nastupamo s ispruženim kažiprstom kao učitelji i njegovu tešku situaciju koristimo da mu očitamo lekciju. Ali to ovome jadniku koji zdvaja, koji je usamljen, koji plače, koji očajava i samo traži nečije spremno uho i zatvorena usta, nečije široko srce spremno na pomoć, koja je često puta samo kratki telefonski razgovor, pismo, E-Mail, ništa ne pomaže. Treba ga jednostavno iz nje izvući. Naše često mudrovanje oko razloga njegove nužde, naše okrivljavanje, naše podučavanje i isprika da nismo imali vremena, njemu nimalo ne pomaže. Kada doživimo da nam netko u susjedstvu, selu ili okolini počini suicid, samoubojstvo, onda se čudimo:“Ta tko bi to za njega rekao? Šta mu bi?“ Psihologija tvrdi da se nitko tko je počinio samoubojstvo nije ubio a da svoj naum prije nije nekome priopćio. Imamo li dovoljno sluha za ovakva priopćenja? Detektira li naše uho zov u pomoć, imamo li dovoljno sluha na nevolje drugih?
Sva sreća pa se ipak nađe neki jaki dječak koji mu svojom snagom pomogne. A tu je i drugi koji podržava jakoga i bodri ga da ne odustane. Možda se čak i moli. A i onaj je trći tu koji jednostavno viče kad vidi da je negdje nužda, pa svojom vikom upozorava druge. U jednoj sredini svi bi trebali biti zajedno.
Zbog toga kaže Petar: “Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!” (l. Petrova 4,10).
UPDATE
Kada počima dan?
Stari židovski rabi upita jednom svoje učenike kako se određuje sat u kojem prestaje noć i počima dan.
„Da li je kad možemo razlikovati psa od ovce?“ upita jedan učenik. „Ne“, reče rabi. „Da li je kada iz daleko možemo razlikovati drvo datulje od drveta smokve?“ upita jedan drugi učenik. „Ne“, reče rabi. „Pa kada je onda?“ upitaše svi učenici.
„Onda, kada možeš pogledati u lice bilo kojeg čovjeka i u njemu vidjeti tvoju sestru ili brata. Do tada će kod nas stalno biti noć“ odgovori rabi.
|