
Čitam neki dan u novinama u rubrici „Poznanstva“ slijedeći oglas:“Uspješan poslovan čovjek traži atraktivnu, fleksibilnu, dinamičnu ženu. Molim ne svakdanji tip!“
Što stoji iza ove molbe:ne svagdanji tip? Da li je to ljudska čežnja za nečim što je iznad prosječnoga i svakidašnjega? Mi smo svi najprije ljudi svakodnevnice. Svaki od nas ima svoju svakodnevnicu. I svaki dan ima svoje muke i brige, teret i posao, svoje male radosti i uspjehe. Svi ti dani su naš život. Pa ipak u nama je čežnja izdići se iznad normalnog. Okružuju nas realnosti svakidašnjice u obliku rada i briga, problema i strahova. I svejedno živi u nama želja: molim ne svakidašnji život! Ja želim dospjeti iznad sebe samoga.
Filip je također bio svagdanji čovjek, imao za to vrijeme najobičnije ime – prijatelj konja. Ali u njegovom srcu je bila čežnja za nečim višim i posebnim. I onda mu se pokazala velika mogućnost da nadraste sebe. Isus je našao Filipa, prijatelja konja i čovjeka svakodnevnice, i s ljubavlju ga izazvao na veliki poziv: „Slijedi me!“ Filip je pošao za Isusom i nadrastao sebe na veoma čudotvoran način. Osobni odnos prema Isusu, nasljedovanje u vjeri i ljubavi najjednostavnije i najljepše su mogućnosti nadrastanja samoga sebe.
Nama nije potreban niti alkohol niti droge, nisu nam potrebna putovanja i pustolovine, ne treba nam yoga i meditacija da bi nadrasli sebe. Samo je potrebno da slijedimo Isusa. Tamo će mo naći spas, naći nas same a istovremeno će mo narasti iznad sebe.
„Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!"
Ivan 1,43
|