01.06.2006., četvrtak

Komentari

VRIJEME JE ZA ŽIVOT



Poslovnim ljudima curi iz ruku kao pijesak. Fizičkim radnicima, poljodjelcima, onima koji rade noću ono je kao mlinski kamen o vratu. Mladi ljudi ne mogu dočekati da prođe. Stari bi ga najradije zadržali. Drugi ga priželjkuju i dočekuj kao prijatelja. Opet drugi Ga proklinju i progone kao neprijatelja. VRIJEME!

Ništa nas ne vara tako kao vrijeme! Vrijeme je novac, tvrdi se. Jedna djevojčica dolazi u trgovinu dječjim igračkama i natovari puna kolica. Kada je došla na blagaju izvadi jedan debeli smotuljak papira veličine novčanica. Kada je vidjela kako je blagajnica čudno gleda, djevojčica reče:“Papir je novac!“ Naravno da je papir pod određenim okolnostima novac; kad ga izda narodna banka kao službenu, posebno tiskanu monetu. Isto tako je ponekad i vrijeme novac.

Možemo li uopće napraviti ovakovu usporedbu?

Vrijeme je daleko više nego novac. Ono je mogućnost za život. U jednome danu se može upropastiti čitav život, u jednome satu se nože naći posljednje ispunjenje života. Ovdje mislim na razbojnika koji je visio na križu uz Isusov. Nakon što je potpuno upropastio svoj poduži život, on doslovno u jednoj minuti dobiva jedan novi, kada je rekao Isusu:“Sjeti me se kad dođeš u krljevstvo svoje!“ Susret s Kristom, koji je ljubav, postaje mjerilom života i ispunjenja smisla. Vrijeme se ne može platiti novcem i ne može izraziti u Kunama, Eurima, Dolarima.

Vrijeme je velika Božja posudba čovjeku. Ono je kao posuda koju možemo napuniti radošću, ljubavlju i životom, ali isto tako posuda koja se, padne li nam iz ruku, razbija u tisuću komada. Bog nam je dao vrijeme da u njemu živimo s Njim po Njegovoj volji. Tako vrijeme postaje ispunjenim i darovanim, vremenom spasenja koje uvire u vječnost. Bog nam je dao ovaj dan, vrijeme za Njega i za život.

„Jedan dan može biti biser, a jedno stoljeće ništa!“ (G.Keller)

- 16:33 -

Ukupno Komentara (2)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

<< Arhiva >>

 

<< Arhiva >>

 

 


< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 

O lipoj, ponosnoj, prkosnoj i bećarskoj Slavoniji i svemu što je ljudsko, ali i Božje

Evo još jednog novog šokačkog bloga:

RATAR I BEKRIJA


Posjetiti lijepi blog novoga blogera:
ŠOKAC GRANIČAR


Posjetiti novi šokački blog - nećete se pokajati, sigurno:
ZLATNI DUKAT







Ja sam samo neizgledna školjka u kojoj se krije biser: SLAVONIJA!

Otišao sam iz Slavonije, ali Slavonija nije iz mene!

„Nije mi bilo suđeno da idem za ovcama, da hvatam ribu u ritovima, da sviram gajde u kolu na mjesečini, da se tučem i opijam po vašarima, da ašikujem s djevojkama po bostanima i salašima, da padam od umornosti kod žetve i rađam djecu kao svoj gazda. Moje građanstvo ostade tek na površini, na odijelu, pa shvaćam jasnije no ikada da sam ostao u duši Šokac i paor…“

A.G.Matoš

Free Website Counter
Free Website Counter

Image Hosted by ImageShack.us


«Šokica je zapravo maneken slavonske prirode.Glava joj u zlatari, u žitnom klasju, ramena u hrastovu lišću, grudi u grozdovima vinove loze, u pasu joj potok, brzac, od pasa do pete livada je puna cvijeća.»
Matko Peić

Image Hosted by ImageShack.us


„Tek kad se rubina nabora niz dva lijepa ženska bedra, tek onda možeš spoznati što znači izraz da je rubina "skitita". Moraš vidjeti žive te grudi, bokove i leđa na koja će doći ornamenti zvani klas, paunovo perje i rastov list! Gledajući povorke u narodnoj nošnji, imaš osjećaj da su livade umarširale u grad, i da ne prolaze momak i djevojka, nego raspupao grm divlje ruže i mlada šljiva u cvatu. Narodna je nošnja ovog kraja kao što su i tijelo i duh čovjeka ...”
Matko Peić



PJESMA SLAVONIJI

Image Hosted by ImageShack.us


Ja sam se rodio u Slavoniji,
gdje zoru radjaju Bosut i Sava,
gdje zemlja miri ko jedra cura,
dok na ruci bećaru spava.

Slavonijo,mila mati moja,
ti imas oči,sjajne,zelene,
od vinograda i žitnih polja
i od tri vode,tije,studene.

Ja sam tvoj sin i ti to znaš,
u meni žive tvoje pustare,
šume i doli,njive orane,
i one pjesme,šokačke,stare.

Gdje god da krenem,gdje god da stignem,
jedna mi slika u duši sija,
zeleno polje,mirisno,rosno,
moj rodni kraj,Slavonija!


Vjekoslava Vukelić

Komentari da/ne?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Design Kenguur 2008