
Poslovnim ljudima curi iz ruku kao pijesak. Fizičkim radnicima, poljodjelcima, onima koji rade noću ono je kao mlinski kamen o vratu. Mladi ljudi ne mogu dočekati da prođe. Stari bi ga najradije zadržali. Drugi ga priželjkuju i dočekuj kao prijatelja. Opet drugi Ga proklinju i progone kao neprijatelja. VRIJEME!
Ništa nas ne vara tako kao vrijeme! Vrijeme je novac, tvrdi se. Jedna djevojčica dolazi u trgovinu dječjim igračkama i natovari puna kolica. Kada je došla na blagaju izvadi jedan debeli smotuljak papira veličine novčanica. Kada je vidjela kako je blagajnica čudno gleda, djevojčica reče:“Papir je novac!“ Naravno da je papir pod određenim okolnostima novac; kad ga izda narodna banka kao službenu, posebno tiskanu monetu. Isto tako je ponekad i vrijeme novac.
Možemo li uopće napraviti ovakovu usporedbu?
Vrijeme je daleko više nego novac. Ono je mogućnost za život. U jednome danu se može upropastiti čitav život, u jednome satu se nože naći posljednje ispunjenje života. Ovdje mislim na razbojnika koji je visio na križu uz Isusov. Nakon što je potpuno upropastio svoj poduži život, on doslovno u jednoj minuti dobiva jedan novi, kada je rekao Isusu:“Sjeti me se kad dođeš u krljevstvo svoje!“ Susret s Kristom, koji je ljubav, postaje mjerilom života i ispunjenja smisla. Vrijeme se ne može platiti novcem i ne može izraziti u Kunama, Eurima, Dolarima.
Vrijeme je velika Božja posudba čovjeku. Ono je kao posuda koju možemo napuniti radošću, ljubavlju i životom, ali isto tako posuda koja se, padne li nam iz ruku, razbija u tisuću komada. Bog nam je dao vrijeme da u njemu živimo s Njim po Njegovoj volji. Tako vrijeme postaje ispunjenim i darovanim, vremenom spasenja koje uvire u vječnost. Bog nam je dao ovaj dan, vrijeme za Njega i za život.
„Jedan dan može biti biser, a jedno stoljeće ništa!“ (G.Keller)
|