
Bila jednom dva bogata trgovca. Jedan se zvao Akiba a drugi Tarfon. Tarfon je bio iz bogate kuće, nikada nije morao osjetiti neimaštinu i siromaštvo. Zbog toga je zaboravio siromahe, pa je sve svoje bogatstvo trošio na sebe. Akiba je bio dijete siromašnih roditelja i jako je dobro znao što znači gorko siromaštvo. Zbog toga je jednoga dana jedan dio svoga novca odvojio kako bi njime ublažio nuždu i neimaštinu ljudi.
Budući je volio svoga prijatelja Tarfona bolilo ga je što ovaj nikada ništa nije dao za siromahe. Jednoga dana ode Akiba svom prijatelju i ponudi, da mu kupi jedno prekrasno imanje po veoma povoljnoj cijeni. Tarfon se obradovao ovoj povoljnoj prilici pa dade Akibu veću svotu novca. Akib s novcem ode ravno u siromašni dio grada i podijeli ga siromasima. Nakon izvjesnog vremena Tarfon je htio posjetiti svoje imanje, pa ga Akiba povede tamo gdje je podijelio novac. “Zar je ovdje imanje koje si mi toliko hvalio?” upita iznenađeni Tarfon. “Sav sam tvoj novac podijelio siromasima! Ajde da pogledamo tvoje imanje“, reče Akiba. U jednoj prljavoj uličici uđu u jedno kućicu. U njoj je bilo mračno, jer svjetlo dana u nju nikada nije doprlo. Samo je gorio štednjak, a u sredini prostorije stajao stol i jedna stolica. “Zašto ovim ljudima nisi ništa dao?” upita Tarfon. “Dao sam im!”, odgovori Akiba, „prije je štednjak bio hladan, lonac prazan a ljudi su sjedili na podu!“
U jednoj drugoj kući nađu studenta kako pri svjetlu svijeće čita. „Zašto ovom mladiću nisi ništa dao?“ „Dao sam mu nešto. Prije niti je imao knjigu, niti svijeću i nije mogao studirati jer je morao raditi kao nadničar!“ odgovori Akiba. Pođu dalje. Tarfonovo zaprepaštenje je raslo što su više hodali po ovoj siromašnoj četvrti. Nikada nije niti pomislio kako u njegovom gradu vlada velika nužda i siromaštvo. Počeo se stidjeti što i prije nije dao ništa ovim siromašnim ljudima. Kad su se vraćali kući Akiba upita Tarfona:“I, kako ti se sviđa prekrasno imanje što sam ti ga kupio?“ Tarfon pogne glavu i reče:“Prihvatiti ću ovu lekciju koju si me naučio i kupiti ću još više prekrasnih imanja kako bih pomogao ljudima u njihovoj bijedi!“
Prema židovskoj legendi
„Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati."
(Luka 12,48)
|