BESJEDA O SUNCU

Tražim sunce

U jednom domu za višekratno hedikepiranu djecu živi jedna slijepa djevojčica. Nemirno tapće oko prozora igraonice. A kad ju netko zapita što traži, ona odgovori:“Tražim sunce!“

U ove dvije riječi slijepe djevojčice sadržana je sva pračežnja čovjekova za svetlošću. Sve što živi širi se na svjetlosti. Bez sunca nema života. Što traži čovjek? Traži sunce, svjetlost i toplinu, sjaj i vedrinu.

Ali za svjetlost svijeta, sunce života naše su oči često neprigladne. Kao slijepi tumaramo na prozoru sobe naše životne igraonice. Tražimo sunce a ipak smo slijepi. Tražimo svjetlost a osjećamo tamu. Treba nam vedrina a patimo od sumraka.

Naša čežnja za svetlošću i istinom traženje je Boga i njegove ljubavi. No naše ga oči ne vide. Zato bi mogli moliti s psalmistom:“ Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica!” “Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona!“
(Psalam 4,7 i 119,18).

Svaki cvijet treba sunce

Davno sam slušao pjesmu u kojoj se između ostalog kaže:“Svaki cvijet treba sunce da bi raslo, da bi cvalo. A ljudima treba sreća koju im ja želim dati!“

U proljeće i ljeto možemo vidjeti kako cvijeće na toplom svjetlu sunca otvara svoj prekrasni cvat, da bi ga u hladnoj noći opet zatvorilo. Tako bi i riječi ljubavi ljudima mogle pomoći da razviju svoj cvijet. U toplini skrovite okoline čovjek se otvara i sija povjerenjem, a na licu mu se smije radost. Na drugoj strani bi ga hladnoća mračnih namjera zatvorila i tištila. Mnogo je ljudi koji kržljave u svojoj tamnoj strani života bez sunca ljubavi i topline prijateljstva. Zbog toga nam Bog kroz čovjeka, prijatelja želi pokloniti svjetlost i toplinu kao sunce. Na toplini njegove božanske ljubavi naš ljudski život smije se razviti, raširiti, procvasti u svoj svojoj raskoši. Okrenimo lice njegovoj ljubavi! Njegovo će svjetlo baciti sjene našega života iza nas! Bog nas svojim prijateljstvom želi otvoriti a svojim nas milosrđem grijati.

Bez Božje ljubavi će mo zakržljati. Naše će godine biti bez radosti i bez sjaja. Ali kad nam se nasmije sunce Božje ljubavi onda će i naš odgovor biti radost i veselje. Svi ljudi trebaju ljubav, Bog nam je želi dati!

Svjetli trenuci

Jedan od najvećih svjetskih klovnova Oleg Popov svojim gegovima u cirkusu može zu buru smijeha izazvati i razmišljanje. Njegovi su nastupi puni homora, ali i dubine. Cirkus je pun, gledatelji još u mraku. Jedan spot se pali i baca malo svjetlo na manežu. Iz tame dolazi Oleg Popov sa svojim preširokim kaputom, prevelikim cipalama i mali kovčegom u ruci. Ide prema malom svjetlu spota, sjedne i „uživa“ u svjetlu. Međutim svjetlo se pomiče, klaun ostaje sjediti u tami. Diže se, uzima svoj kovčežić i ide za svjetlom. I kad dođe do njega opet sjedne. Ali svjetlo opet ide dalje. I opet Oleg ostaje u mraku. Ustaje i opet ide za njim i na kraju ga želi spremiti u svoj kovčežić, I uspije mu. Ali sada je maneža sva u tami. Tada Oleg otvara svoj kovčežić i istrese svjetlo u manežu. Svjetlo okupa sav cirkus, gledatelji plješću, predstava počinje.

Oleg Popov, čovjek koji traži svjetlo, toplinu i skrovitost. On je jedan od nas. I mi trčimo za svjetlom, želimo se u njegovoj toplini raširiti. I u tom trenutku ono ide dalje. A kad jednom bilo gdje nađemo svjetlo našega života, onda ga nesmijemo zadržati za sebe, jer tada će nas obuzeti tama. Ali kada ga istresemo, kada ga damo drugima, obasjati će sve oko nas.

Isus Krist kaže:“ Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." >(Ivan 8,12)

>"Vi ste svjetlost svijeta. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima."
(Matej 5,14.16)

- 13:42 -

Ukupno Komentara (6)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI