ŠTO BIH JA BEZ VAS, DRAGI MOJI BLOGERI?

U ateljeu jednoga kipara stoji velika kamena gromada. Umjetnik s čekićem i dlijetom u ruci prianja na posao. Jedan dječačić stoji i gleda što ovaj majstor radi. Oko njega su počeli frcati veći i manji komadi kamena. Nije dugo potrajalo i dječaku je ovo postalo dosadno pa se ode vani igrati. Nakon dužeg vremena dođe ovaj dječak ponovno u atelje i na mjestu gdje je bila kamena gromada ugleda lijepog lava. Sav uzbuđen potrči k umjetniku i upita ga:“Majstore, od kuda ste Vi znali da u onoj velikoj kamenoj gromadi stanuje lav?“ Umjetnik mu odgovori:“Vidio sam ga u mom srcu.“

Michelangelo je jednom u Firenci kupio posebno lijep kameni blok s kojim puno umjetnika nije izašlo na kraj, pa su ovaj skupocjeni kamen skoro upropastili. Ali Michelangelo je iz njega napravio svoga poznatog Davida. Kad bi ga mogli pitati:“Od kuda ste Vi znali da se u tom upropaštenom kamenu skriva prekrasni David?“, on bi sigurno odgovorio:“Vidio sam ga u mome srcu.“

Budući da je danas kod nas cijeli dan padala kiša i vladalo vrijeme kao naručeno za odmor i dušu, imao sam vremena i za jedno i za drugo. Najprije sam pratio prijenos uskrsne mise iz splitske katedrale, pa onda prešaltao u Rim gdje još papina misa nije bila svršila da bi onda pogledao „Urbi et Orbi“. Poslije toga sam gledao film „Kralj kraljeva“ koji je trajao 3 i pol sata. Jednom sam ga davno gledao, tako da sam danas imao osjećaj kao da ga prvi puta gledam. U filmu se prikazuje Isusov život od rođenja pa do smrti. I tako sam dočekao i večer. Kiša je prestala pa sam morao otići na šetnju s mojim malim psom, mojom Sisi, koja je cijeli dan strpljivo preležala i čekala izlazak. Moja Sisi je Slavonka. Kupili smo je prije devet godina, a bila je samo mjesec dana stara. Prije par godina je bila teško bolesna, pa je dva puta operirana. Jednom je imala diskopatiju u vratnom dijelu kralježnice, a drugi puta su joj u desnom kuku morali napraviti osteosintezu. Sada je opet zdrava.

Šetajući tako u tišini polja zagrljenih dobrim sumrakom i udušući čisti zrak, padošte mi napamt vi, dragi moji blogeri. I sam sam Vas poput ovih umjetnika s početka doživio ne kao kamenu gromadu, nego kao prekrasnog lava ili Davida. I ja sam u mome srcu vidio da se iza vaših blogova skrivaju prekrasni ljudi.

U mislima sam pustio film od kako sam, premda laik za tehniku, uz upute moga velikog prijatelja Mate (blogovsko ime: paor), kojeg sam upoznao na internetu, uspio napraviti vlastiti blog, pa preko vaših komentara i mojih upoznavanja s vama, jednostavno sam si postavio pitanje.ŠTO BIH JA BEZ VAS? Neki je dan naš Al napisao da su Pegy i on ovisni o blogu. I ja sam! Neznam kako bih izdražao jedan dan bez vas. Eto u utorak moram na službeni put u Zagreb i vraćam se u subotu. Doista će mi biti teško. Tješi me da ću, nadam se, sresti jednoga blogera kojeg sam imao sreću upoznati prije par tjedana, i opet po prvi puta sresti drugoga. A sresti ću i moga prijatelja Paora. Eto to će me utješiti. A onda već sada znam kakva će mi biti subota poslije Zagreba.

Već se 32 godine profesionalno bavim i nastankom ovisnosti. Moja ovisnost o Vama i Vašim riječima nije nastala zbog eventualnih pohvala na moj račun, na račun moga ovoga ili onoga manjeviše uspjelog bloga, nego je ona posljedica međusobne sućuti, razumijevanja, ohrabrenja, podrške, savjeta, razgovora pa i šala. I kako onda ne postati ovisnim?

Osjećam potrebu da Vam se svima ponaosob zahvalim. Prvi sam blog napisao 28.listopada 2005, a prvi komentar je napisao moj prijatelj Paor. Onda su slijedili po redu: Dva, Ratnik paorskog srca, Mimoza, Dodir, Black Angel, Naturaliter, Škorpion, Slavončica, Varošanka, Suprugoljubac (hvala Bogu pa nije umro), Dida, Zmajka, Dodir, Prostor duha, PegyiAl, Marijan, Novogradiščanin, Mama 44, Đek, Bobo, Lokalpatriot i Slatko gorko. Svi ste se vi meni puno puta javili, tješili me dok sam skrhan od nostalgije za Slavonijom plakao, bodrili me dragim i utješnim riječima, ulijevali mi nadu.

I zbog toga je red da Vam najprije priznam da bez Vas ne mogu i da Vam svima od srca zahvalim. Pišem nesigurnom rukom, suznih očiju hvalu Vama ali i Bogu, koji mi je Vas sve drage darovao!

Puno Vas sve voli i pozdravlja Vaš baća Iva!-

- 01:16 -

Ukupno Komentara (13)

Po sokacki divani ------------U Miraz spremi

Linkovi

Ovo je moje društvo drago

PJESMA SLAVONIJI