Jednom lisica otkrije vinograd koji ju je posebno privlačio. Već pri pogledu slatkih krupnih grozdova curila joj je slina iz ustiju. Ali vinograd je sa svih strana bio dobro ograđen. Obilazila je lisica nekoliko puta oko cijelog vinograda i ugleda na jednoj strani malu rupicu kroz koju bi mogla ući kad bi bila malo mršavija. I zato, opčarana izazovnim grožđem, odluči da će gladovati tako dugo, dok ne smršavi toliko da se može provući kroz tu rupicu. Nakon nekoliko dana je toliko omršavila da se uspjela provući i poče halapljivo žderati grožđe. Kad se zasitila odluči ići nazad. No došavši do rupe morade ustanoviti da se sada opet udebljala i da se nemože provući. Morala se sakriti i nekoliko dana opet postiti da bi smršavila i da bi se mogla provući kroz rupu i tako si spasiti život. I kada je sva mršava i slaba išla prema rupi okrene se prema vinogradu i reče:“ Vinogradu, vinogradu! Kako si lijep i kako ti je slatko grožđe. Ali od tebe nema nikakve koristi. Gladan se u tebe dođe, gladan mora i izaći!“
Prema jednoj židovskoj bajci
--- pocetak ---
|