Jednočinka
- Da, da, sjećam se- rekla sam joj samo da joj ugodim, nadajući se da neće ići u detalje. Jesam, sjećala sam se, ali sam taj video- isječak davno pretvorila u crtež kredom sa mnogo didaskalija i proturječnih komentara na marginama. Tako mi je bilo kratkoročno lakše. Ti crteži ionako imaju tendenciju da se otmu kontroli i vode neki svoj život. Kao i mi. Nema se vremena probavljati baš sve u tehnikoloru i u tri dimenzije sa četvrtom u slutnji.
- Ne slušaš me - rekla je.
- Slušam, hanibani- odgovorila sam izronivši naglo i vraćajući vrpcu na rewind.
- Što sam rekla ? - gledala me sumnjičavo.
- Da si prizvala kišu i da zbog tebe nestaje struje kad uđeš u prostoriju.
Vrtjela je kažiprstom dok joj se kut usana odao smiješku.
- Improvizacija je majka umjetnosti, nemaš pojma, ali uvijek se izvučeš. Imaš takvo lice.
Sad je već zvučala pomalo umorno i pomalo ogorčeno.
Ja sam zato uvijek zvučala svježe.
Vježbam to pred ogledalom, priznajem.
- Ti si ionako egoman, više se zanimaš za sebe nego za mene - rekla sam.
( Ambrose Bierce : Devil`s dictionary).
( Jesam li ja đavao ? Voljela bi biti.)
Smije se.
Pa se sve jače smije.
Kad se prejako smije bojim se da ne ode preko ruba.
I ja se bojim da ne odem preko ruba.
Zato sve uravnotežujem sa mnogo šutnje.
Počinje padati kiša. U prostoriji nestaje struje.
Svijet odobrava.
Čuje se pljesak iako je publike malo i ima samo dvije ruke.
14.04.2009. | 22:24 |
21 K | P | # | ^
