srijeda, 23.01.2008.
evo me!!
još par sati pa evo mene u punoljetnosti!!! heh pa to baš i nije da pišem u blogu, ali eto ja se ponosim tim što sam došla do tih godina, nije to ništa nadam se da ću još toliko......evo par zanimljivosti jer neznam šta pisati!!!!!! evo nađoh nešta o slavonskim lolama:
Napisati povijest tamburaškog sastava SLAVONSKE LOLE nemoguće je, a da se nešto ne ispustiti iz njihovog cjelokupnog rada.
Na početku vratit ćemo se tri desetljeća unazad. Goran, Marko i Darko (članovi Lola i danas) počeli su zajedno svirati 1973.g. u KUD-u Ivan Filipović iz Velike Kopanice.
Tu su uz starije tamburaše iz V.Kopanice stekli svoja prva tamburaška iskustva. Kao što to obično i biva tako su tamburaši iz Kopanice prvi puta i pozvani odsvirati i svatove. Bilo je to 1976.g. i to u Zagrebu u poznatom restoranu Okrugljak. Bilo nas je osam, a članovi su bili: Matasović Ivo-prim, Darko Ergotić-prim, Antun Vuksanović-basprim,
Antun Radičević-basprim, Marko Živković- kontra, Nenad Hardi-bas, Vučković Josip-čelo i Goran Živković-harmonika. Od tada pa sve do 1981.g sviralo se bez imena, odnosno kao "Kopančani".
U ljeto 1981.g. sklapamo ugovor sa Croatia concert te nam je za sklapanje istog potrebno ime. Po uzoru na tadašnji najpopularniji tamburaški sastav "Slavonski bećari" mi dobivamo ime SLAVONSKE LOLE. Kum nam je bio gos. King koji je radio u navedenoj agenciji. Članovi tog sastava bili su Darko Ergotić-prim, Vuksanović Antun-basprim, Dubravko Jakobović-basprim, Marko Živković-kontra i Nenad Hardi-bas (Goran je bio odsutan radi odsluženja vojnog roka). U tom razdoblju 1979.g-1981.g uz tambure svirali smo i kao zabavni sastav i to Marko Živković -bubnjeve i kontra, Nenad Hardi -bas gitaru i bas, Goran Živković - orgulje i harmoniku, Darko Ergotić- gitaru i prim, te Radičević Antun i Vuksanović Antun basprimove. Osamdesete godine Slavonske lole uglavnom sviraju u Đakovu i okolici. Svirke su se sastojele od svatova i zabava. Koncem osamdesetih 2 godine je s nama svirao i Tančik Antun. U tom razdoblju imali smo i po koji izlet u Njemačku, Švicarsku i Italiju.
1984.g Lole napušta Radičević Antun, a 1992.g. Vuksanović Antun. 1992.g u Lole dolazi Ivica Grujo i te iste godine snimamo svoju prvu kazetu "SLAVONIJO PONOS SI HRVATA". U mnogo čemu 1992.g. je presudna u radu Slavonskih lola. Te iste godine počinjemo pratiti Miroslava Škoru, a već slijedeće odlučujemo se za profesionalni rad.
1993. izlazi album "TAMBURO MILJENICE", 1994." CRNE OČI", a nakon tog albuma dolazi do novih promjena u Lolama. Odlazi dugogodišnji član Hardi Nenad-basista, a dolazi Saša Ivić-Krofna. U jesen te iste godine s našim radom upoznaje se Krunoslav Kićo Slabinac i od tada pa do dana današnjeg teče naša suradnja. Već slijedeće godine za članove sastava nova muka, odlazi primaš Ivica Grujo, a u sastav dolazi Mario Zbiljski. Iako su mnogi predviđali kraj Slavonskih lola no upravo se desilo suprotno, upornim radom i vježbom te mnogim nastupima iz svega izašli smo još jači i sigurniji u sebe.
1997.g. HTV pokreće emisiju "Lijepa naša" koja nam je pomogla da Slavonske lole upozna cijela Hrvatska, a i ostali Hrvati van granica naše domovine. Može se reći da tokom ciklusa emisije pod uredništvom Branka Uvodića nema djela Hrvatske gdje nismo nastupali. Osim puno putovanja i odricanja bilo je to vrijeme učenja pjesma koje inače nisu bile u našem programu jer osim naših poznatih tamburaških solista Krunoslava Kiće Slabinca, Šime Jovanovca, Vere Svobode, Borisa Ćire Gašparca i dr. pratili smo i soliste koji su pjevali poznate zabavne pjesme. Sve to je bilo jedno veliko iskustvo, odnosno, velika škola.
1997. godine izlazi i album "VIRUJ MI DADO" koji je jako dobro prihvaćen kod tamburaškog, a i ostalog slušateljstva. Tijekom idućih godina posjetili smo Kanadu i Australiju (1998.). Pokrenuli smo niz koncerata po Slavoniji pod nazivom "Šokačka posla".Iako je bilo medijski ne zapaženo koncerti su punili dvorane u Slavonskom Brodu, Osijeku, Đakovu, Vinkovcima i dr. tako da smo morali u nekim mjestima radi potražnje održati i po dva koncerta. Zanimljivost u njima je bila da osim Slavonskih lola uz njih su bili i KUD-ovi koji su zajedno s njima činili jednu predivnu atmosferu, a publika je otišla kući puna lijepih osjećaja i vesela srca.
U suradnji s Hrvatskim radiom te po njihovoj narudžbi, 2000. godine izdajemo album "LIČKE NARODNE PJESME". Bilo je lijepo čuti od vodećih ljudi Hrvatskoga radija da su izabrali upravo nas vjerujući da ćemo se najbolje približiti Ličkome načinu pjevanja. Već sljedeće godine (2001.) izlazi novi album Slavonskih lola "MALENA".
Album ''Sve je ona meni'' izlazi u srpnju 2003.g. u izdanju Croatia recordsa. Budući da naslovna pjesma postaje veliki hit na prostoru cijele Hrvatske za isti album dobivamo i Zlatnu nakladu albuma na teritoriju republike Hrvatske ( nekadašnja Zlatna ploča ).
U rujnu 2006.g. izlazi novi album ''Ledina'' koji je ubrzo osvojio srca slušatelja. Na albumu se nalazi dvanaest pjesama od kojih su neke već prije izdanja postale prepoznatljive u tamburaškoj glazbi.
Slavonske lole do sada su nastupile šesnaest puta na Zlatnim žicama Slavonije i pet puta su na istom osvojili drugo mjesto, a četiri puta prvo mjesto. 2003.g. prvo mjesto za najslušaniju pjesmu "SVE JE ONA MENI", 2005.g. prvo mjesto za pjesmu PRIJATELJU NIJE LAKO, 2006.g. prvo mjesto za pjesmu TI SI MOJE NAJMILIJE i 2007.g. prvo mjesto za pjesmu LEDINA. Takođe su i na Brodfestu nastupali od njegovog osnutka (točnije 12 puta) i u četiri navrata osvajali drugo mjesto na istom festivalu.
Najdražu nagradu dobili smo 8.5.2007.g. od naših sugrađana na svečanoj akademiji povodom Dana Grada Đakova. Gradsko vijeće Grada Đakova na svojoj sjednici održanoj 03.svibnja 2007. godine, u povodu Dana Grada na prijedlog Odbora za priznanje Grada, donijelo odluku kojom nam dodjeljuje POVELJU ZAHVALNOSTI.
POVELJU ZAHVALNOSTI dobili smo od Grada i naših sugrađana.
"Svako novo glazbeno ostvarenje Slavonskih lola
podsjeća na dunju koja miriše na starinskom šokačkom ormaru."
