mrzim sebe. mrzim se. tisuću puta se mrzim.
zašto? zašto uvijek oni kojima najviše vjerujem? i zašto sam uvijek ja ta koja pati?
moj prijatelj.... moje utočište.... ali ipak.... što je uopće povjerenje? što je prijateljstvo? zašto uopće ikome vjerovati kad, prije ili kasnije, svi te razočaraju... i tu nema iznimke.
ne mogu se oteti tom pitanju.... zašto? zaštooo?
ponekad mi je žao što uopće živim. žao mi je. zar sam toliko loša osoba da to zaslužujem? zašto jednostavno nisam mrtva pa da završimo s time? čini mi se da bi svima bilo bolje...
više nikome ne vjerujem. čak ni sama sebi. ni svojim procjenama. nikome i ničemu.
mislim da odsad više nemam frendova....
prepuštena sam sama sebi.
tak je valjda i najbolje.
vraćam se starim metodama. znam da to šteti meni, ali fizička šteta manja je od one psihičke koju bi mi drugi nanijeli....
a i cosmo.... moj buraz.... nisam ga još prežalila. nikad ni ne bum. ali on je bar imal hrabrosti.... hrabrosti za smrt.... ja je nemam....
i kak dalje? kak sutra? najbolje da odem.... negdje daleko.... di me niko ne pozna..... i da počnem ispočetka. od temelja.
da. odlazim. ne znam kamo ni kako, ali idem. tamo gdje ne postoji izdaja. tamo gdje ne postoji ljubav. tamo gdje ne postoji MRŽNJA prema ljudima koje sam nekad voljela.
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovo je blog o..... hm..... mojim psihičkim stanjima i nestanjima, mojim ludostima, glupostima, maštanjima, snovima..... ovo pišem za sebe, ne za druge. ali ako netko želi čitati, samo neka.....
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
stranica najboljeg razreda na svijetu - ne najbolja stranica, nego najbolji razred =)
moji frendovi....koje povremeno čitam....
zok
pazuh
krazilija
i moj drugi blog :)
Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Utjeha kose
Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako.Nisam.Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj,punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš,sve je mrtvo:oči,dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj,mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče:Miruj!U smrti se sniva.
A.G.Matoš
Uglazbljeno by:Hladno pivo
Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope
For a destination
And I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this brotherhood of man
For whatever that means
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?
ooh, ooh ooh
and I try, oh my god do I try
I try all the time, in this institution
And I pray, oh my god do I pray
I pray every single day
For a revolution
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?
Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope