...ja sam samo jedna u nizu...

srijeda, 18.01.2006.

Idemo do dna, tuga ti i ja.

ehh.... evo mene opet, u 23:23 (mora da neko misli na mene.... baš me zanima tko:)) i opet ću nekoliko svojih gluposti učiniti dostupnima široj javnosti..... za početak, deadnight, hvala kaj si došla ;) ti znaš da ja tebe jako volim i zato zasad jedina znaš za blog. rekla budem i mišici, ali ne još.....

veliš ti meni da znaš da sam sretna. pa i jesam, i nisam. mislim, škola - sve super, nema problema. sa starcima sam si super i jako sam sretna kaj imam nekoliko zbilja dobrih frendova. čak mi nije ni dosadno u životu. ne kao nekad. i zbog toga sam jako sretna. ali...... kao i uvijek, nekaj fali. fali mi ljubavi, nježnosti...... bojim se da sam ipak osjetljivija i osjećajnija nego sam mislila. ponekad se osjećam tak isprazno..... jednostavno, trebam nekoga. nekoga s kim mogu pričati, koga mogu zagrliti, kome mogu sve reći.....
već dugo nije bilo takve osobe u mom životu. svakim danom mi se sve više i više čini da još neko vrijeme ni ne bude takve osobe. puno puta sam ja zajebala stvar i bila sam bitch, ali oni, do kojih mi je zbilja bilo stalo..... njih nikad ne bi povrijedila. ne bi mogla. oni su uglavnom povrijeđivali mene. i tak sam nakon svake veze koja mi je nekaj značila ja izlazila ko povrijeđena strana. ne znam. valjda je problem u meni. ne mogu se zaljubit, ali onda kad se napokon zaljubim..... onda se jako vežem za tu osobu i teško da ju mogu prestat voljet od danas do sutra. skužila sam i to da se nikad ne zaljubim u nekog ak nisam s njim u vezi. mislim, dečko mi se može jako sviđat, ali kao da sam programirana da se ne zaljubim dok se tome ne zazire neka budućnost?!
mislim, nisam imala toliko puno veza. imala sam 4 veze. od toga recimo da su dvije bile ozbiljnije. kad sam počela prvu vezu, bila sam još dijete, imala sam 13 godina. naivna, mlada, puna nade, snova i misleći da mogu osvojiti svijet. eh, on..... on me ubijao malo pomalo svojim lažima, prevarama. ali nisam si mogla pomoći. bila sam mu spremna sve oprostit samo da budem s njim. bio je gad koji me psihički uništio. bezbroj noći nisam spavala, plakajući sam dočekivala zoru. bio je u vezi s njom i sa mnom u isto vrijeme, nijedna to nije znala. poigravao se s nama kao igračkama. odlučila sam to prekinuti. ipak nisam mogla pasti toliko nisko.
ali voljela sam ga. usprkos svemu, i dalje sam ga voljela. mislila sam da to nikad neće prestati. bezbroj puta smo prekinuli i opet se mirili, bezbroj puta mu je bilo žao i bezbroj puta me volio više nego nju. nisam ni ja bila anđeo. ta, prevarila sam ga s njegovim najboljim prijateljem! to je moralo prestati, završiti. morala sam okrenuti novu stranicu.
tada se pojavio on. bili smo samo prijatelji, ne pretjerano dobri. i onda smo jednog dana počeli pričati, pričati, pričati..... bio je toliko dobar, pametan, simpatičan..... toliko da te večeri nisam mogla zaspati jer sam na njega mislila. počeo mi se sviđati novi dečko! bila sam presretna..... to naše prijateljstvo razvilo se u ljubav. prvo s moje strane, a onda i s njegove. bili smo jako sretni zajedno. kad sam bila s njim, osjećala sam se tako dobro da sam mislila da mogu poletjeti i vinuti se nebu pod oblake...... bila sam u sedmom nebu.

potrajalo je neko vrijeme. toliko dugo dok nas upravo zbog tog našeg slaganja nije ubila rutina. ubila je onaj žar koji svaki par mora imati. ali i dalje sam ga voljela. mi se nikad nismo posvađali. nikad me nije namjerno povrijedio, a ni ja njega. nikad mi nije lagao. bio je savršen. presavršen. moralo je puknuti.

trebalo mi je jako puno vremena da ga prebolim. sad smo prijatelji, poprilično dobri. ali..... nakon njega nisam se uspjela zaljubiti. nitko mi nije bio dovoljno dobar da se s njim upustim u nekaj više od jedne, dvije noći.
mislim, bio je jedan dečko, jako mi se sviđao. ali.... ne znam, valjda on jednostavno nije bio dečko za mene. nekad sam mislila da se i ja njemu sviđam, a nekad da me ne podnosi. nikad nisam znala na čemu sam s njim. umorilo me to, trajalo je mjesecima......

e, a onda, onda se desilo nešto novo, lijepo. za novu godinu odvojila sam se od svog standardnog društva i otišla na drugu fešticu, tamo sam upoznala jednog super dečka..... bio mi je tako zgodan, sladak, simpatičan..... zabrijali smo. i pričali puno. i sve se činilo super. rekli su mi da sam GA totalno zmotala. i javio mi se par dana kasnije. dopisivali smo se i zbilja mi je bio super. i onda smo se našli opet na istom mjestu gdje smo se upoznali..... i pričali o nama. reko je da hoće da budemo samo frendovi. a ok, rekoh ja. i bolje. ne poznajem GA dovoljno. ali ipak....kad GA vidim, srce mi počne užurbano lupat, skrećem pogled jer sam sigurna da sam crvena ko paprika. nije mi došo na rođendan. rastužilo me to malo. ma pisala sam o tome već. ovaj tjedan uopće nismo pričali. nismo se čuli već tjedan dana. očito je da od nas ne bude ništa. pozdravit ćemo se na cesti kad se budemo vidjeli, i mislim da bude to to.
ma idem ja radije spavat. sad sam se samo rastužila....


Uzmi me kad hoces ti,
barem mene mozes uvijek imati,
hajde dodji da se srce napije
reci sta ce meni zivot bez tebe



18.01.2006. u 23:23 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

ovo je blog o..... hm..... mojim psihičkim stanjima i nestanjima, mojim ludostima, glupostima, maštanjima, snovima..... ovo pišem za sebe, ne za druge. ali ako netko želi čitati, samo neka.....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
stranica najboljeg razreda na svijetu - ne najbolja stranica, nego najbolji razred =)

moji frendovi....koje povremeno čitam....
zok
pazuh
krazilija

i moj drugi blog :)


Utjeha kose

Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Utjeha kose

Gledao sam te sinoć.U snu.Tužan.Mrtvu.
U dvorani kobnoj,u idili cvijeća,
Na visokom odru,u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako.Nisam.Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj,punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš,sve je mrtvo:oči,dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj,mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče:Miruj!U smrti se sniva.


A.G.Matoš

Uglazbljeno by:Hladno pivo

WHAT'S UP?

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope
For a destination

And I realized quickly when I knew I should
That the world was made up of this brotherhood of man
For whatever that means
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?

ooh, ooh ooh
and I try, oh my god do I try
I try all the time, in this institution
And I pray, oh my god do I pray
I pray every single day
For a revolution
And so I cry sometimes
When I'm lying in bed
Just to get it all out
What's in my head
And I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope