Današnji post će biti posvećen razmišljanju o budućnosti, konkretno budućnjavascripjavascript:%20void(0);t:%20void(0);osti na poslu. Sigurno mnogi razmišljaju kakvog šefa će u imati na svojem radnom mjestu i kakav će odnos imati s njim. Nije ni čudo zato što je odnos sa šefom najvažniji za vaš ostanak ili odlazak sa radnog mjesta. Zato smo za vas pokušali naći neke primjere poznatih šefova. Pronašli smo jednog kojeg se smatra negativnim i jednog kojeg se smatra pozitivnim. Pročitajte!

Sigurno ste čuli za Larryja Ellisona, predsjednika uprave ORACLE-a i čovjeka kojeg se obično spominje odmah nakon Billa Gatesa. Osim što je poznat po stvaranju ove softverske kompanije i svojem bogatstvu, poznat je i po ekstravagantnom životnom stilu i agresivnoj osobnosti. Njegova izjava "I have had all of the disadvantages required for success." mnogo govori o njegovom načinu razmišljanja i poslovnoj filozofiji. Pod „nedostatke“ koje je spomenuo mnogi svrstavaju njegova brojna izderavanja na zaposlenike i vrijeđanje kada nije onako kako je zamislio, njegovu samodopadnost, neumjerene medijske izjave itd. No, to je Larry Ellison. On nikada nije promijenio ponašanje jer očito smatra da su ga sve te negativnosti dovele do uspjeha, a nije na odmet reći i da uživa u takvom ponašanju.

Pretražujući Internet zapravo je nemoguće pronaći članak o njemu gdje se ne spominju razne anegdote ili izjave vezane uz njega. Primjerice „kako je Bill Gates neinovativni štreber“ ili gdje Larry Ellison objašnjava svoj luksuzni život „…pokušao sam potrošiti sav svoj novac, ali do dana današnjeg nisam uspio“. Njegovi bivši zaposlenici svjedoče o grubom vrijeđanju koje je znalo trajati i jedan sat, ako nije bio zadovoljan. Nije se libio kritizirati niti menadžere kada mu se ne svidi detalj poput vođenja sastanka. Navodno bi tada prekinuo sastanak i rekao nešto u stilu: „Ovo je najgori sastanak koji sam vidio u SAD-u! Ne, zapravo najgori u svijetu!“. Što kažete na takvog šefa?

S druge strane, Dan Amos kao predsjednik Uprave poznate i cijenjene tvrtke Aflac, stravstveni je zagovornik raznolikosti na radnom mjestu, otvara utočišta za beskućnike, razna lječilišta i bolnice, financira istraživanje i liječenje raka. Svoje zaposlenike potiče da koriste alternativne metode prijevoza na posao i time smanje negativan utjecaj na okoliš. Također u dobrotvorne organizacije uključuje i sve svoje zaposlenike. On smatra da su demografske promjene sastavni dio dobrog poslovanja i da treba dati priliku mladim zaposlenicima. Dobitinik je brojnih nagrada u borbi protiv diskriminacije i netolerancije. Potiče na iskrenu interakciju na svim razinama tvrtke . Što mislite o njegovim načelima?



Za kraj još jedno pitanje. Recite nam kod kojeg od ova dva šefa biste radili i općenito kakav je vaš idealan nadređeni?

Oznake: karijera, posao, šef, nadređeni

Zbog čega naslov ove teme ? znamo da je politika svugdje te da se apsolutno upliće u sve društvene pore ove zajednice, sviđalo se to nama ili ne. Kako smo i sami manje ili više upoznati, htjeli ili ne htjeli jednostavno moramo čuti bilo na tv-u, radiju, novinama, portalima, tiskovinama uglavnom svim sredstvima javnog priopćavanja mnogim ljudima potpuno nebitne, a bar za mene itekako važne informacije o vladajućima, njihovim postupcima, namjerama, unutarnjim ili vanjskim previranjima, sukobima,svjetonazorskim debatama, rezultatima njihovih odluka i ne,nisam zaboravio, nažalost nezaobilaznim AFERAMA koje potresaju iz mjeseca u mjesec ovu zemlju! Upravo ovo zadnje me zdušno potaknulo da se malo pozabavimo o tim i takvim radnjama i (ne) djelima političkih subjekata i njihovih sljedbenika i niže rangiranih „pijuna“ koji po hijerarhijskom uređenju „moraju“ poštivati načela podobnosti i poslušnosti koja se nebrojeno puta dosada pokazala neprinicpijelnom da ne upotrebim neku goru riječ koja bi zasigurno odgovarala ovakom opisu.

Zbog čega ovakav interes i zanimanje za ovu temu ? Prije svega znanost o moći se naziva Politika,u staroj Grčkoj i Rimu se u ondašnja doba spominju prispodobe o vladanju carstvom, ili nekom nižem obliku vladanja te svim poznatim i nepoznatim metodama i korištenju dopuštenih, legalnih i legitimnih radnji što nedopuštenih sredstava s ciljem da se domognu toliko željenog trona, kao i razno raznim zakulisnim igrama da se postignu željeni efekti. Zvuči poznato??? Naravno da jest. Mozemo zaključiti kako su ljudske potrebe ostale iste samo su se promijenili načini za njihovo ostvarenje. Svima su poznate uzrečice da „Vlast kvari ljude“ ili “Vlast je kao krčma; iz nje rijetko ko izlazi trijezan.”
Nebrojeno puta smo dosada čuli od vec poznatih, etabliranih pa do novih aktera na sceni (ringu) kako ce biti pravi zaštitnici naših interesa i racionalni, savjesni upravitelji i gospodari naše zemlje i dobara s kojima raspolažemo koje su vlasnižtvo svih nas. Baš onako kako je u svojem temeljnom opisu i predstavljena Društvena odgovornost ovaj put javnog sektora. Kažu da u svakom žitu ima kukolja, ali zar ne bi bilo prikladnije reći gledajući iz današnje perspektive u svakom kukolju ima žita !?
Postavlja se pitane zbog čega ovakva apatija, opća nezainteresiranost i defetizam prevladava među pukom? Upravo zbog nedosljednosti svojih prvotnih stavova, nekompetencije koju nisu stekli kroz svoje obrazovanje, dokazivanje u svojoj branši... i najgore od svega bahatog i nesolidariziranog poimanja časnih funkcija povjerenih izravnom demokracijom kojeg većina, a ne pojedinci, smišljeno zlorabe i nauštrb nas poreznih obveznika, koji smo im to i omogućili,za svoju osobnu korist za što im nije povjeren zadatak.
Gdje je tu Društvena odgovornost? Zar to ne bi trebalo biti uključeno samo po sebi, samim odabirom za obavljanje i izvršavanje dužnosti kod svih oblika vlasti (bilo izvrsne,sudske ili zakonodavne).Trebalo bi ali nažalost nije i bojim se da će ikada u potpunosti biti. Za mene prevladava mišljenje, a vjerujem i kod ostalih, da ti ne može biti ništa veće od priznanja kad dobiješ povjerenje svojih sugrađana da ih zastupaš i promičeš svoja, a usput i njihova stajališta i vrijednosti i tako sudjeluješ i doprinosiš u svekolikom rastu i razvoju društvene zajednice i okruženja kojeg dijeliš. Ali „Vlast je slast“ rekli bi naši stari i to se očituje gotovo svakodnevno. Mozemo reći, kako će se građani, poslovni subjekti, razne udruge i zajednice i svi ostali čimbenici koji predstavljaju sveukupnu društvenu zajednicu početi odgovornije odnositi u svojem poslovanju, strategiji, taktici, ponašanju i djelovanju ako za to nemaju primjer i neupitno potreban poticaj onih koje su odabrali da upravljaju umjesto njih i koji bi trebali predstavljati sponu tj. most kao poveznicu između dva kraja a ne sijati nove klice podjele i razdora.
Koliko dodatni napori kod je u pitanju Društvena odgovornost mogu utjecati na poboljšanje novnonastale situacije? Ovo je pitanje svih pitanja, zasigurno je da se jedan od odgovora nalazi svakako u pojedincu kao jedinci, tj. ljudskom faktoru, njegovu osvještavanju i ustrajnoj edukaciji i odupiranju od mnogobrojnih poriva koji se pojavljuju počevši od korupcije, nepotizma, i da ne nabrajam dalje. Kontinuirane radionice na kojima se raspravlja o ključnim problemima i aktualnostima, dodatna usavršavanja te usađivanje odgovornosti sudionicima koje moraju imati prema cijelom društvu u kojem djeluju samo su jedno od mogućih rješenja kojima bi se mogle unaprijediti funkcioniranje i konstantni napredak na tom polju društvene zajednice. Naravno,da bi povremene kontrole i preispitivanje donesenih odluka dodatno utjecalo na povećanje efikasnosti glede imidža, statusa i općenito zvanja javnih djelatnika.
Zaključak navedenog priloga jest da današnje stanje, te izvjesna budućnost nije ni održiva kao ni društveno prihvatljiva sa svih točki polazišta. Neke od mjera za poboljšanje su gore navedene, međutim treba spomenuti zapanjujuća je i lakoća privikavanja današnjeg društva na neprimjerene i neprihvatljive načine i metode postizanja ciljeva u korist uskih interesnih skupina umjesto sveukupnog društva i njegova napretka u svim segmentima. Prvenstveno treba poraditi na kulturi prihvaćanja pravih istinskih vrijednosti doprinosa i prosperiteta zajednice te odbacivanju „lažnih ideala“ (tj. nelegalnih radnji) koje ce dugoročno doslovno devastirati cjelokupan napor prijašnjih generacija u stvaranju društva i njegove cjeline. Nezaobilazno postavlja se pitanje gdje je tu savjest, čestitost i dostojanstvo? Nažalost i dan danas još se aktivno rabi ona isfucana fraza „Cilj opravdava sredstvo“,samo što mnogi nakon što dobiju uzde ili kormilo za upravljanje taj cilj smetnu i prisjete se svojih skrivenih težnji. Zato dodatnim zalaganjem i stremljenju ka naprijed, treba dati do znanja da ovo nije Bogom dano područje za uzgoj korupcije, organiziranog kriminala i ostalih neciviliziranih radnji nego mjesto gdje će svaki pa i najmanji pokušaj i izgred koji se protivi boljitku i progresu biti osuđen i zasluženo kažnjen. Na koncu valja završiti s ovim velikim mislima „Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim.» Ili još preciznije, živite, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu kao što je rekao Mohandas Gandhi.
"Vladati nad sobom najveća je vlast“ kao što kaže Seneka, te bi se nadovezao preduvjet je za sve ostale činidbe u bilo kojem pravcu.

Oznake: Vlada, sabor, politika

Kako ste proveli Božić, vrijeme koje svi rado provodimo s obitelji i najmilijima? Smatrate li uobičajenim ovo predblagdansko vrijeme i blagdan koje je iza nas za pripremu jela, kićenja bora, veselje uz ukrašavanje stana ili kuće, slušanje i pjevanje božićnih pjesmica...

Zamislite da imate posao zbog kojega ste često odsutni od kuće, prijatelja i obitelji, da se vaše izbivanje iz doma svodi na većinu dana u godini i da ste samo za vrijeme blagdana sa svojim najdražima. Neki ne bi mogli izdržati na takvom poslu, nekima bi bilo teško izbivati, neki bi izdržali uz razmišljanje da će barem blagdane provesti s najdražima u toploj atmosferi.
Mislim da je mnogima teško sada reći bi li prihvatili takav posao kad smo većina još uvijek studenti koji barem vikende provode s onima koje vole, no ima i jako velik broj studenata koji studiraju daleko od svog mjesta i uistinu samo blagdane provode sa svojom obitelji. Tko smatra da su oni s jedne strane u dobroj situaciji što su odvojeni od doma po tome što su samostalniji, što se uče životu, što su naviknuti na odvojenost? Vidite li kod njih prednost za lakše prihvaćanje posla koji iziskuje boravak u drugom gradu ili državi uz već savladane probleme odvajanja i razvijenu naviku prihvaćanja novih izazova?

Sada zamislite ovu situaciju. Vi ste majka/otac čije dijete radi daleko od vas, posao je čak i opasan, svaki dan je neizvjestan, često ste zabrinuti za sigurnost vašeg već odraslog djeteta. Ne vidite ga često, a kad ga vidite ili se bar nadate da ćete ga vidjeti to je za blagdane i tada priređujete sve kao u bajci da bi vaše dijete pri povratku osjetilo toplinu doma, vašu ljubav kroz trud oko svega. Uoči jednog Božića čekate takav jedan povratak vašeg djeteta i nadate mu se, a onda saznate da ono zbog posla posao ipak neće provesti s vama. Nemojte sada misliti da priča nema lijepi kraj

Pogledajte kratki video s reakcijom majke koja je mislila da svog sina koji je vojnik u Afganistanu ovaj Božić neće moći vidjeti zbog njegova posla. No, majka je dobila dirljivo iznenađenje i dar za Božić koji joj je sin priredio. Naime, za vrijeme jednog događanja za zaposlenike u bolnici u kojoj majka radi, sin je majku iznenadio emotivnim pismom, a zatim i svojom prisutnošću! Prava Božićna priča!

Božićna priča

Slobodno ostavite komentare na neko ili sva pitanja iz teksta i objavite dojam o videu :)