ponedjeljak, 28.12.2009.
DIO II - ŠEST MJESECI RANIJE
|
Dakle,kao sto napisah, slijedi nastavak.... možda bolje reći, vračanje u prošlost, 6 mjeseci, u ljeto 2009-te.
Nakon završene škole i početka ljetnih praznika, 'bivša' i ja smo razgovarali kako je najbolje da 'klinca' upišemo u jedan od sportova koji nudi program 'odmorko'. Odmorko je zamišljen kako bi se omogučilo djeci da tjekom praznika kvalitetno provode vrijeme u sportskim aktivnostima. Taj program je organiziran u suradnji sa GRADSKIM UREDOM ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I ŠPORT I ZAGREBAČKIM ŠPORTSKIM SAVEZOM . Samom tom spoznajom, smatrali smo da su učinjeni svi potrebni preduvjeti kako bi djeca na odmorku bila sigurna. Na plakatu je između nekoliko sportova bio naveden i biljar. Biljarski klub je organizirao školu biljara za djecu do 8. razreda osnovne škole. Pošto je to bio sport za koji je 'klinac' izrazio želju da bi pohađao, upisali smo ga u 'Biljarski šoprtski klub Zagreb', na Ksaveru, koji je bio u programu 'odmorka'. Iako nam je na prvi dojam zasmetala činjenica da se u tom prostoru puši i toče alkoholna pića, 'zažmirili smo na jedno oko' i dozvolili mu da i dalje pohađa školu biljara. U biljarskom klubu kao trener nam se predstavila osoba imenom Senad Horvat (za koje ćemo kasnije utvrditi da je lažno). Na prvi dojam, simpatičan čovjek, komunikativan, osoba koja se vrlo brzo sprijateljila sa svom djecom koja su išla u taj klub. Često sam znao navratiti u klub kako bi gledao 'klinca' kako trenira. Svaki put mi je trener spominjao kako je nadaren za taj spor, kako ima smisla i da daljnjim treningom bi mogao jako daleko dogurati. Ispočetka nisam to uzimao kao nešto ozbiljno. Nakon što mi je i predsjednik kluba Mario Horvatić te predsjednik 'Hrvatskog biljarskog saveza', Mato Dražić potvrdio tu činjenicu, u dogovoru s trenerom i 'klincem', on je nastavio s treninzima. Na početku su to bili treninzi dva do tri puta tjedno, dok se zadnjih tjedana taj ritam povečao. Objašnjenje je bilo 'zbog predstoječih turnira'. Tu treba naglasiti da je u klubu osim trenera, redovito bila i njegova sestra koja je radila kao čistačica te njen muž (trenerov šogor) koji je radio kao blagajnik kluba. Tijekom cijelog tog vremena, klub je uvijek bio pun članova koji su vrlo brzo 'zavoljeli' klinca, što zbog pristojnosti, što zbog talenta koji je pokazivao. U dva turnira koji su održani u tom periodu, osvojio je i medalje. 'Klinac' je često znao reći kako mu se sviđa biljar, kako uživa u njemu. Hvalio je i trenera. Prethodni trener na nogometu je bila osoba koja je često vikala na djecu i to je za 'klinca' bila promjena koja mu se sviđala. Imati trenera koji ne viče. Često je trener znao počastiti sa čajem. Organizirao je među članovima kluba da mu se kupi 'pošteni štap' za biljar, kao talentu koji 'obecava'. Svim tim potezima je 'kupovao povjerenje klinca'. Nama kao roditeljima nije palo na pamet da su iza toga sasvim druge pobude. I tada dolazi onaj kobni 21.12.2009.... Kako je prenio tisak cijeli slučaj, kao i fotografiju dotičnog trenera pogledajte na sljedečoj stranici: http://www.jutarnji.hr/-pedofila-iz-bih-pustili-da-ljeti-trenira-djecake/425043/ pedofil iz BIH Nakon što se prvi šok smirio, uslijedila su pitanja!!! Pokušao sam dobiti odgovore o kojima ću pisati u sljedečem postu. Ukratko, 'kopajući', naišao sam na puno propusta. Da je barem da je netko odradio svoj dio posla, ovo se ne bi desilo, počevši od policije pa sve do kluba, odnosno saveza... Do sljedečeg čitanja pozdrav |
četvrtak, 24.12.2009.
DIO I - KAD TI PEDOFIL UĐE U ŽIVOT
|
Ovo je trebao biti blog koji bi opisivao moje poglede na svakodnevne životne situacije. Ali....
21.12.2009... sati je 12.19... Javljam se na poziv svoje bivše supruge. Izbezumljeno mi javlja da hitno dodjem. Na pitanje 'sto se desilo', odgovor je kratak: 'Dodji, 'klinac' (ime je iz razumljivih razloga skriveno) je imao problem na treningu, s trenerom. Dodji i ne pitaj ništa'... Pretpostavljam što se moglo desiti. Neznam u kojoj mjeri. Ali, molim Boga da se varam. Bog mi nije uslišio tu molbu. Ulazim, 'bivša' je izbezumljena. Blijeda kao krpa, sva se trese. Sjedamo i 'klinac' mi priča sto se desilo. Šok...Nevjerica...Bijes...Tuga... Tog trenutka za mene vrijeme staje. Postajem svjestan da se to ne 'dešava nekom drugom, tamo negdje daleko'.... To se desilo NAMA, u našem gradu, u našem susjedstvu!!!!!!!! Što učiniti? Ostati sa djetetom ili otiči u klub i ubiti trenera? Ostati s djetetom ili završiti na robiji? Prisječam se što sam znao govoriti kada smo u društvu pričali što bi učinili da se to nama desi. Moj odgovor je bio decidiran: 'UBIO BI GADA NA LICU MJESTA, BEZ RAZMIŠLJANJA'. Zašto ne odlazim u klub? A samo par minuta sam udaljen... Zašto ne stojim iza svojih riječi koje sam toliko puta ponovio i u koje sam bio siguran? Zašto ostajem i ne uzimam PRAVDU u svoje ruke? Uzimam telefon i zovem policiju!!! Dok ih čekamo, glavom mi prolaze riječi klinca. Tata, rekao mi je da čemo imati jedan test, koji on radi sa svakim članom kluba... Rekao mi je da se skinem u gačice i legnem na trosjed... Legao je kraj mene i dirao me... Zavukao mi je ruku u gaće dirao mi guzu... Tata, nije me pustio, bilo me strah... A onda mi rekao da legnem na trbuh i skinuli smo se... Rekao mi je da se opustim ...... A ima samo 12 godina!!!!!!! dalje ne mogu.... Dal' je sada onaj pravi trenutak da odem i da ga ubijem? Da, idem... I u tom trenu me zove 'klinac'... 'Tata, budeš bio samnom kada dodje policija?' pita me... 'Naravno sine, tu sam, s tobom i ne puštam te', odgovaram nježno i odlazimo u sobu.... Glavom mi prolazi pitanje koje bi najrađe postavio: 'Sine, zašto nisi odmah otišao, pobjegao. Pa znaš koliko puta smo o tome pričali? Ne postavljam ga... Govorim mu kako je najhrabrije dijete na svijetu i da sam ponosan na njega što nam je odmah ispričao. Što nije tajio. Mjenjamo temu. Pričamo o nečem sasvim desetom. On se smije. Ja se silim na smijeh. A nutrina puna tuge... U njegovom ponašanju kao da se nije desila tragedija. Kasnije saznajemo od psihologa da je to uobičajena reakcija djeteta na šok, njegov obrambeni mehanizam. Da ga barem ja mogu imati...Ali nemam ga... Dolazi policija. Dva policajca u civilu... Vidi se kroz razgovor da nemaju iskustva u ovakvim situacijama... 'Klinac' im priča što se desilo...3.put... Ponovno se, kroz priču, vrača u klub...I mi zajedno s njim.... Bol u prsima, suze na očima...Okrečem glavu da ih ne vidi.... A 'klinac'? Najhrabrije stvorenje u toj prostoriji!!! Policajci ostaju šokirani...neznaju što reci... interesiraju ih detalji oko spolnih organa a neznaju kako da postave pitanje...očito je da nisu osposobljeni za tako nešto... uskačem i pitam ja... Nakon što su nas saslušali, odlazimo u postaju. 'Klinac' i ja, 'bivša' ostaje... I tu počinje dodatna kalvarija... Od 13.30 do 18.00 sati...da ne duljim o detaljima ali... ponavljanje priče dvjema policajkama za maloljetnu delikvenciju...4.put dolazi jos jedan detektiv, ponavljanje priče...5.put dolaze detektivi koji su priveli trenera, ponavljanje priče... 6.put i napokon dolazi jos jedan policajac, ponavljanje priče... 7 put Kako se osječalo dijete? U pauzama između ponavljanja je zabavljao sve prisutne...Nasmijavao nas je forama...a u ponavljanjima je iznova i iznova prolazio kalvariju...I ja zajedno s njim.... Svakim ponavljanjem, odumirao je dio mene...nepovratno.... Ne, ni to nije kraj... Ostaje nam da odemo u bolnicu na pregled, za skupljanje dokaza... Na putu prema tamo, pita ma: 'Tata, budemm i tamo morao pričat što se desilo, dosta mi je ponavljanja?' -'Nečeš sine, više ne', odgovaram mu.... U bolnici uzimaju mu, čupajući, vlasi kose...čupajući mi uzimaju i dlake sa predjela spolovila...režu mu nokte...uzimaju bris (analni)...vade krv... A on? Zabavlja osoblje... I napokon, sve smo obavili.... Idemo doma... Izmrcvareni... Tog dana, pedofil nam je ušao u život i nepovratno ga promjenio... P.S. Ostali postovi bit će o tome što sam otkrio u dva dana. A samo sam zagrebao po površini!!!! |
