Izvor: Facebook


Ivor Kruljac (21), student novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, autor nekoliko objavljenih radova i novinskih članaka, eseja, komentara na različitim portalima, kratkih priča i slam poezije, srdačno je pristao (moramo napomenuti kako je to bilo jučer, na njegov rođendan) na intervju za naš blog, kako bi našim čitateljima približio pogled na autorska prava u stvarnom, studentskom i novinarskom svijetu. Vedar i optimistično iskren, Ivor je, baš kao u stvarnom životu, čak i preko interneta ili pak u svojim radovima uvijek direktan, korektan, kolegijalan i nadasve pun poštovanja koje je, usuđujemo se reći, nekako iščeznulo u svijetu u kojemu trenutno živimo. Upravo smo iz tog razloga Ivora smatrali idealnim kandidatom za kratak razgovor, pritom i sami naučivši nešto novo o njemu i njegovom radu.



Izvor: Facebook


Jesi li se ikada prije susreo s pojmom autorskog prava i što bi to za tebe značilo?

Jesam, mnogo puta. Za mene to uglavnom znači zaštita neke ideje koja može biti profitabilna ili jednostavno ne želiš da ti je netko preotme i predstavi kao svoje.

Jesi li se kao pisac/pjesnik/novinar često susretao s preotimanjem ideja i podvaljivanjem?

U novinarstvu je to vrlo česta praksa, iako se s njom barem do sada još uvijek nisam susreo. Najčešće kada jedan medij dođe do neke ekskluzivne informacije pa drugi mediji to prenose ne navodeći koji medij je konkretno tu informaciju otkrio. Osobno uvijek navodim takve stvari, i zbog poštovanja, ali bogme i ako se pokaže da je taj ekskluzivitet bio lažan, pa da opet osiguram sebi neku odstupnicu. Bilo je dakako i slučajeva kopiranja dijelova kolumni, ali to su stvarno rijetki ekscesi. Kao pjesnik (kako je u svojem osvrtu na moju zbirku primijetio sisački književnik Siniša Matasović), ustvari se stilom, pa nekim dijelom i u biranju i pristupanju temama, dosta razlikujem od ostalih pjesnika, pa me je stoga s jedne strane teško pokrasti, ali s druge, baš i nema nekakve velike težnje da se to radi. Doduše, pjesnici po mom osobnom iskustvu, kakvi god da jesu, ipak cijene vlastito viđenje svijeta prije svega, pa tu zbilja ne mogu reći da takve težnje uopće postoje. Isto vrijedi i za prozno pisanje. Katkad ljudi slučajno ili namjerno imaju istu temu, ali s različitim pristupom.

Kao autoru, koji je tvoj osoban stav o plagijatima?

Jednostavno: ako ne možeš smisliti neku ideju za pisanje, onda jednostavno nemoj pisati, pričekaj inspiraciju.

Smatraš li da su tvoji kolege novinari i/ili autori dovoljno upoznati s pojmom autorskog prava i posljedica koje ono nosi ako se ista zakonski prekrše? Tj. smatraš li da je znanje o plagijatima i poštivanju autorskih prava dovoljno rašireno među studentskom populacijom?

Akademska zajednica zasigurno jest. Odnosno, teško da su studenti baš vrhunski upoznati sa zakonom i procedurama, ali svjesni su kazna i posljedica. U novinarstvu se baš ne događaju tužbe zbog plagijata (stvarno mi nijedna sada ne pada na pamet, iako moguće da ih je bilo), već je to više stvar časti i ugleda. Jednom prilikom je Dežulovićeva kolumna bila pokradena, pa Dežulović nije tužio čovjeka koji ga je plagirao, ali ga je zato fino izribao u svojoj kolumni.

A što je s općom populacijom, koje ne uče akademskoj čestitosti?

Zasigurno nije, ali sumnjam da njih to pretjerano muči. Ne samo zbog nedostatka interesa za tu temu, već i zbog toga što se ne bave stvarima u kojima uopće postoji mogućnost plagiranja ili krađe intelektualnog vlasništva.

Budući da se ovaj blog bavi prije svega autorskim pravima u digitalnom svijetu, zanima nas na koji je način digitalizacija iliti internetsko objavljivanje tvojih radova na različitim portalima i internetskim stranicama pomogla u tvojoj karijeri?

Tu moram zamoliti za pojašnjenje: definiraj "pomogla karijeri".

Kao već objavljeni autor na nekoliko različitih portala i/ili stranica, možeš se smatrati autorom sa karijerom u usponu.

Moj rad definitivno dopire do javnosti koja na nju različito reagira i to smatram uspjehom. Međutim, nisam siguran da unatoč tomu baš mogu govoriti o karijeri iz razloga jer osobno pod karijerom podrazumijevam uspjeh koji garantira životnu egzistenciju (čitaj: materijalnu korist, plaću). Toga naprosto nema od moga rada. U književnosti sumnjam da će ikada biti, a za novinarstvo ćemo vidjeti.

Dakle, želiš reći da te internetsko objavljivanje tvojih radova u svakom slučaju poguralo prema naprijed?

Uspio sam doći do javnosti, i to je veliki korak naprijed. No, koliko će to konkretno utjecati na karijeru (ovime što podrazumijevam pod karijeru) ostaje za vidjeti. Iako sam u prethodnom pitanju već iznio neka predviđanja.

Koje bi, prema tvom mišljenju, bile najveće zamke internetskog objavljivanja radova?

Hipotetski, moguće je da je moja poezija postala hit u Indiji jer je njezin prijevod na hindski jezik iznenađujuće milozvučan. Samo ja to nisam znao, a prevoditelj me "slučajno" zaboravio spomenuti kao autora, pa je naslovio sebe.

Stvarno zanimljiva hipotetska pretpostavka. I za kraj, što bi poručio svima koji se žele baviti objavljivanjem svojih radova, bilo na internetu, bilo u tiskanim izdanjima?

Jednostavno probajte, nemate što izgubiti. Portali i prilike za objavu svakako postoje.


Velika hvala Ivoru na sudjelovanju i poticajnim riječima!


Neke od Ivorovih zanimljivih radova možete pregledati ovdje:

Tržište bez užitka

Cjepivo

Bombardirani umovi

Osakaćena sreća

Nebuloze (zbirka pjesama)

Muzej realnosti: Patnja i nada u maloj interaktivnoj izložbi


Opraštamo se s vama uz prikladne riječi koje krase zid Ivorovog Facebook profila...



Izvor: Facebook


Intervju vodila: Monika Jerković

Objavili: Maks David Zakošek i Monika Jerković

Sva prava pridržana su od strane studenata Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.