...još uvijek te cvrkut ptica i povremeni vihor koji sa sobon donosi miris procvalih voćki drže budnim, ne daju ti sna u zoru,,,
duboko u sebi znaš da nije kriv CVRKUT PTICA, nije kriv miris RASCVALIH VOĆKI a ni zora što sviće. srce ti tvoje šapće, ono ti ne da sna,,,
krikom doziva, šapće ti da si pogriješio, da je sve bila samo KRATKOTRAJNA ILUZIJA, jeca za srcem što si ga ostavio,,,
sada ti NAVIRU SJEĆANJA, sve te podsjeća na mene, sve slike sad se igraju, vrte se u tvojim mislima nepovratno,,, i to znaš, ali opet,,,
htio bi da se sve vrati na početak DA SE PONOVI, moja ljubav da te zagrli, da te obajsa kao mjesečina tamu.
volio bi to znam, voljela bih to i ja, ali ne mogu, ne mogu jer te volim više nego prije, ne mogu jer bez tebe ništa isto mi nije, ne mogu jer da se još jednom moram OPROSTITI OD TEBE pala bih na dno, utonula u vječni san,,, a tebi je bilo svejedno.
sad tražiš moje ime među ZVIJEZDAMA na nebu, tražiš crte moga lica u kapima KIŠE, pitaš se da li ćeš me ikad opet IMATI, tjeraš svoje srce da se smiri DA USPORI.
možda jednog dana, možda na nekom drugom nebu. jer moje srce sad nekom drugom dušu krije, nekom drugom liči rane dok i samo ne postane izranjavano.
zadnju suzu obrišeš, shvatiš da sve što je lipo NE TRAJE VJEČNO, ali bol u grudima zauvik ostaje,,,
06.03.2008. u 18:36 •
6 Komentara •
Print •
#
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
i dođe veliki jazavac i reče: neka bude blog. i tako i bi.
crveniferal
starmen
nešto totalno bolesno
Pon&Zi
nemoo
They call me The Wild Rose
But my name was Elisa Day
Why they call me it I do not know
For my name was Elisa Day
From the first day I saw her I knew she was the one
She stared in my eyes and smiled
For her lips were the color of the roses
That grew down the river, all bloody and wild
When he knocked on my door and entered the room
My trembling subsided in his sure embrace
He would be my first man, and with a careful hand
He wiped at the tears that ran down my face
On the second day I brought her a flower
She was more beautiful than any woman I'd seen
I said, "Do you know where the wild roses grow
So sweet and scarlet and free?"
On the second day he came with a single red rose
Said: "Will you give me your loss and your sorrow"
I nodded my head, as I lay on the bed
He said, "If I show you the roses, will you follow?"
On the third day he took me to the river
He showed me the roses and we kissed
And the last thing I heard was a muttered word
As he knelt (stood smiling) above me with a rock in his fist
On the last day I took her where the wild roses grow
And she lay on the bank, the wind light as a thief
And I kissed her goodbye, said, "All beauty must die"
And lent down and planted a rose between her teeth