aurum

VIDLJIVI I NEVIDLJIVI SVJETOVI

Prva stvar koju mora znati svatko tko želi studirati okultne nauke jest ta, da je ovo što mi obično nazivamo svijetom, samo mali dio stvarnog Svijeta. Drugim riječima, osim ovog svijeta kojeg mi zamjećujemo našim osjetilima, ima još i drugih svjetova koje mi ne vidimo i ne zamjećujemo jer nemamo za to potrebnih osjetila.
Mi se s obzirom na te svjetove nalazimo u istom položaju kao i čovjek od poroda slijep, koji iako je okružen svjetlom i bojama, ne može ih zamijetiti. Za njega svjetlo i boje ne postoje i on ih ne može shvatiti, jer nema za to potrebnog osjetila. On može opipati predmete i tako se uvjeriti da oni postoje, ali svjetlo i boje leže izvan dosega njegove spoznaje.
Isto tako je i s većinom današnjih ljudi. Oni vide i zamjećuju predmete fizičkog svijeta, ali svjetovi koje vidoviti ljudi nazivaju višim svjetovima, za njih su isto tako nedokučivi i neshvatljivi kao što su boje i svjetlo za slijepog čovjeka. No, kao što činjenica da slijepi ljudi ne vide svjetlo – nije dokaz da to svjetlo ne postoji, isto tako niti činjenica da većina ljudi (danas) uslijed nerazvijenosti odgovarajućih osjetila ne vidi više svjetove – nije i ne može biti dokaz da ti svjetovi ne postoje. Jer, kao što mnogi slijepac može progledati, pa će mu ono nerazvijeno osjetilo vidjeti fizičke predmete, tako isto i svaki čovjek dugogodišnjim školovanjem i vježbanjem može razviti to svoje nerazvijeno osjetilo i vidjeti više svjetove.
Pritom se valja čuvati jedne pogreške koju čine mnogi ljudi kada prvi puta saznaju za ove više svjetove. Dok jedni uopće ne vjeruju u postojanje tih viših svjetova, drugi padaju u suprotni ekstrem, te misle da se onom čovjeku koji postaje vidovit najednom otkriva cjelokupna Istina i da on odmah saznaje sve što se o tim višim svjetovima uopće može saznati.
To je velika zabluda, koju ćemo moći uvidjeti ako promotrimo i usporedimo prilike u fizičkom svijetu. Mi, naime, nećemo nikada niti pomisliti da će čovjek od poroda slijep, ako jednom progleda, najednom steći cjelokupno znanje o ovom fizičkom svijetu. Naprotiv, mi dobro znamo da i mi koji smo kroz cijeli život gledali taj svijet oko nas posjedujemo vrlo manjkavo znanje o njemu, a i to što znamo o njemu morali smo prikupljati dugogodišnjim proučavanjem i iskustvom.
Ovo što vrijedi za fizički svijet, vrijedi također i za sve svjetove, iako se ondje znanje može lakše stjecati nego u fizičkom svijetu sa njegovom gustom, teškom i tromom materijom, koja predstavlja veliku zapreku proučavanju.

Prema izjavama ozbiljnih i vjerodostojnih proučavatelja, u višim svjetovima potrebna je još veća pažnja i oprez kod promatranja nego u našem fizičkom svijetu. Zato vidoviti ljudi i moraju imati veliko iskustvo prije nego se njihovim izvještajima može vjerovati, a što je dalje koji od njih napredovao u svojim proučavanjima, to opreznija bit će njegova saopćenja o onome što je vidio, i s većim poštovanjem će i on sam primati takva saopćenja od drugih istraživača, jer on dobro zna koliko mnogo ondje ima za naučiti, i kako se teško ondje stječe pozitivno i sigurno znanje.
Ova okolnost objašnjava nam zašto su pojedini istraživači u svojim izvještajima često puta posve različiti, od drugih, što mnogi površni ljudi smatraju dokazom da ti viši svjetovi niti ne postoje. Oni tvrde, kad bi ti viši svjetovi zaista postojali, tada bi izvještaji svih istraživača morali biti potpuno jednaki.
Međutim, primjer iz svakidašnjeg života pokazat će nam da to nije tako. Zamislimo da neka redakcija pošalje svoje novinare-reportere u neki veliki grad, sa zadatkom da o tom gradu pošalju što točnije izvještaje. Ti reporteri su vješti promatrači, kojima je dužnost da sve dobro vide, čuju i sve saznaju, te se od njih očekuju najtočniji izvještaji. Međutim, od svih izvještaja niti dva neće biti potpuno jednaka, mnogi od njih će biti različiti, a neki čak i proturječni. Pa zar će ikome pasti na pamet, da na temelju tih različitih izvještaja zaključi, da taj grad uopće ne postoji ? Sigurno ne, jer svatko će odmah razumjeti da je svaki reporter gledao i proučavao taj grad sa svoga osobnog gledišta, te stoga nije nikakvo čudo ako su njihovi izvještaji različiti ili čak i protuslovni.
Isto to vrijedi i za one koji proučavaju više svjetove. I oni promatraju te svjetove sa svojeg osobnog gledišta, pa je zato posve razumljivo da njihovi izvještaji ne mogu biti jednaki, no oni ipak mogu biti potpuno istiniti s obzirom na osobno gledište promatrača.