Atletika pod povećalom=)

POČETAK KRAJA...

Nekadašnji hit Seke Aleksić me dobro nasmijao i podsjetio na moju trenutnu situaciju tj. položaj u atletici.,baš kao početak kraja,taman sam imao redovite treninge i nikakvih ozljeda od samog početka 6.mjeseca,kad eto ga,sastavilo me sve jedne sunčane i tople subote,za razliku od drugih dana...


Nisam došao dan prije,u petak,ne bih li radio dugu kilometražu jer mi je u zadnje vrijeme bilo dosta toga,te sam mislio ovaj tjedan predahnut sa svime duljim od 8 km..no,kao za peh,dečki u petak radili uzbrdice,a šta je mene čekalo,tj sve nas negoli duga u subotu. Razumijem ja taj plan dugoprugaša ali i ne to da je trener već u 11 mjesecu,ali i nama 800-metrašima rekao da napravimo 16-18 km,ali 18 bi trebalo...(Branko,Denis,Sandy i JA ??? )


Fck to nisam očekivao,i to ritmom od nekakvih 4:15..od početka mi se ta ideja nije svidjela,te smo ja i Denis krenuli odvojeno napraviti 14 km,pa ako ćemo se dobro osjećat,produljit nije problem..Ostatak naroda je otišao na po onim kockama i asfaltu trčat,pa u šumu se nadovezat..Natka je to ubilo,rekao je da su ba tetive užasno bolile i skrenuo bez njih kasnije,no,prije no što sam njega sreo,ja i horvat smo od jezera (3), produljili putem ravno,što je bilo kobno za mene kad smo se popeli na brdo,pa počeli spuštat,zglob je več očito ovako-ionako bio slab i jednostavno nisam ni zapeo,nego sam pao,odletio i počela me bol neizdrživa šorat a ja i Horvat fck 3 km od ulaza. Nakon dobrog vrištanja krenuo me kolega nosit u što ne bih se pouzdao u dobar dio ekipe,svaka mu čast, PRAVI SI DENIS !!!
nakon cca.200-njak metara naišo je nekakav rekreativac na biciklu te nam ponudio do ulaza da se pomognemo bicom,što je bilo odlično..pretkraj sam sreo Natka,pa me on odveo do kraja u klub..zglob je izgledao kao vreča od 3 kile krumpira i nije bilo tog boga da ja stanem na njega,hladio sam to pod tušem,i nesvjesno krenuo solo prema doma,legnuo i zaspao.


Probudivši se,shvatio sam da me to nikad nije tako bolilo,premda je već ovo bio moj jubilarni 5.put,ošo ja u traumu,a pošto nisam mogao hodat,na motor,pošto nikog nije bilo doma..
Dolaskom u traumu,rutinski je sve bilo,osim šta mi nije bilo jasno kad me doktor poslao u gipsaonu..počeo sam se smijat,ali tek sutradan sam shvatio kolko sam glup. I tako nakon cca. 5 sati druženja u Traumi ja doma,i sjetim se da sam došao s motorom.
E to je već bila jača stvar,trebao sam snimat film. Sjedam na motor,a noga do koljena u gipsu..haha..budalo..al ajde,bio sam baja,svi su me malko čudno gledali,al nema veze,sve to komadi vole.
Došao ja doma,nažicao susjeda da mi ga digne na nogare,jer to nisam mogao..heh.,


I tako,skida se (vjerojatno) u petak langeta,a tada i imam preglede te dogovaram termin za operaciju,kako to cool zvuči,a zapravo i nije zabavno.
Zgloba ko da i neam,bilo bi bolje da imam svinjski. Pa slušam savjete za dalje,od svakog po nešto ; recimo moj Kum,neću navodit imena,kaže;boli te _urac,dok ga opet ne strgaš poslije operacije,treniraj,a ako strgaš prekini karijeru,medjutim večina tzv.amatera i "nesportaša" komentiraju kako sam fck loood i da odmah prekinem svaku konekciju sa svijetom atletiku,jer to nije vrijedno zdravlja,jer sam već zaradio operaciju,šta je slijedeće ??


Iskreno,malo me strah operacije,samo kad si zamislim takvu stvar,ali kad operiram,namjeravam trenirat,pa makar za 200m,svakodnevno,medjutim,ne bih bio dobar u konkurenciji,ali bolje i to nego čekat šumu s nekim novim iznenadjenjem..Velika je vjerojatnost da se prebacim na drugu disciplinu,jer ni moji nisu prezadovoljni,makar ništa ne brane,ali tek mi je 17 godina kad razmislim,a nisam nikakav prvak niti sam nada u budućnosti..bože moj..nema se šta vidjet,al eto slika trenutna,kasnije ću stavit kad bude operacija gotova.


A da ne bude sve u lošem znaku,dobra vijest i to friška od danas jest da sam položio propise iz prve za vozački,heh..