Tečaj- prvi dan

utorak , 25.09.2018.

Sjedimo tako moj budući i ja u velikoj dvorani ukrašenoj lijepim slikama. Naiva. Na prednjem zidu veliki križ.
Skrivamo se u zadnjem redu. Zadnji red je oduvijek bio moj, od osnovne škole do fakulteta. Neke navike se teško mijenjaju.
Ali danas nismo na fakultetu. Pohađamo naš prvi dan zaručničkog tečaja. Na proljeće si namjeravamo reći "Da".

Očekujem sve i svašta, ali ispada dobro. Započinjemo molitvom, i protiv molitve iskreno nemam ništa.
Iako rijetko odlazim u crkvu, dan završavam moleći se za one koje volim. Da mi ih nebo čuva. Tko god ili što god da je gore.

Slušamo danas zapravo o tome koji nisu razlozi da se vjenčamo. I koji jesu.
Iskreno, očekivala sam nešto sasvim drukčije od ovog tečaja. Ovo čak zvuči razumno i ljudima blisko.
Moj budući se prislanja ramenima uz moja. Drži me za ruku. Gledam ga i čudim se zašto se ne predomisli.

Do sad bi trebao biti itekako svjestan mojih mana. Tri godine su puno vremena.
Gledao me u mojim najgorim fazama. Rijetko koga sam dopustila da me tako vidi.
Zna da mu ne mogu obećati savršen život bez problema.
A on se i dalje ne predomišlja.

A ne predomišljam se ni ja. Kažem, tri godine su dosta vremena da se nekog upozna.
Svjesna sam velike većine njegovih nesavršenosti.
A ipak, ne mogu se zamisliti da provedem život s nekim drugim.

Zapravo, ne život. Ne dobiva me za samo jedan život.
Prekratko vrijeme za popuniti tolikom ljubavi.
Dobiva me na vječnost.

<< Arhiva >>